Većina ljudi sezonu blagdana smatra užasnom, jer em moramo slušati pjesme i pjesmuljke takve tematike još od početka mjeseca, i to nerijetko u tako groznim obradama da to nije za žive ljude, em nas čekaju nepregledne gužve po nakrcanim trgovinama rame uz rame s tetama u bundama koje poput vojske u stilu Crvene Sonje u punom trku jure prema zadnjem primjerku idealnog poklona, koji, eto i pazi čuda, i mi trebamo kupiti.

Tu su i svi božićni domjenci na kojima se moramo pojaviti i smješkati u nadi da će božićnica ipak stići te da nam minus na kartici neće svezati opaki remen oko struka, što možda i ne bi bilo loše s obzirom na gastro bakanalije u kojima ćemo se, poput sretne praščadi, valjati.

Na kraju sve pred božićne strke dolazimo do Božića tijekom kojeg se želimo opustiti i doći k sebi barem tih dan, dva i provesti ih u veselju koje nažalost može biti kratka vijeka, tj. ispunjeno bockanjima i pokojom prepirkom sve zato što imamo potrebu kanalizirati nakupljenu nervozu, i to na krivi način čime se na kraju bit praznika pretvara u antiklimaks grčkih tragičara zbog kojeg bi i sam Homer dvaput oslijepio.

Ne mogu vam držati prodike zašto je bitno dobro poznavati vlastite granice kada je alkohol u pitanju. Ne mogu vam ni govoriti koliko dana unaprijed biste trebali obaviti sav šoping i nabavku namirnica; te kada počinje priprema kolačića. Ono što vam mogu reći je to da sami sebi trebate obećati, ali i realizirati da ćete se barem jednom držati plana da sve nabavite na vrijeme, koliko god to teško bilo. Time ćete srezati veći dio nervoze u samom korijenu.

Drugo na što vam želim ukazati je da su djeca oko vas, bilo vaša ili tuđa (mislim na klince među obitelji i prijateljima) sada najvažnija i da ona upijaju našu energiju te se sukladno njoj tako i ponašaju. Neka se pravi klinci i oni klinci duboko u nama osjećaju super i cijele godine rado sjete velikog slavlja, kićenja bora i fine klope.

Djecu je ustvari vrlo lako oblikovati i usmjeriti tamo gdje želimo, a lijepo odgojena djeca su direktno zrcalo nas samih i pokazatelj koliko se njima (i sobom) bavimo. Učite ih kroz igru, tako da im osnove lijepa ponašanja slobodno uvedete koristeći se omiljenom pričom u kojoj će oni biti prinčevi i princeze... Dvorci, zmajevi... Dajte mašti na volju i u jedno popodne ih možete sasvim solidno pripremiti tako da doista zablistaju poput likova iz bajki. Ako su veći, mogu biti i vampiri, zombiji, čudovišta, što god upali.

Kada vaše dijete upoznaje nekoga novog, naučite ga da lijepo pozdravi i kaže svoje ime tako što ispruži desnu ruku i uz čvrst stisak (koji neće biti prejak jer ipak je to dijete) se rukuje. Dijete bi moglo biti vrlo sramežljivo, ali uz osmijeh odraslih oko sebe će se osjećati poput njih i ponosno na sebe. Ako se radi o upoznavanju poznate starije i/ili vama vrlo bliske osobe, možete ga čak uputiti da zagrli tu osobu – na to im unaprijed skrenite pažnju.

Također, naučite dijete da tijekom razgovora s odraslom osobom otprilike pola vremena gleda osobu u oči – recite mu da gleda osobu između obrva, jer će mu tako biti lakše i bez neugode.

Dok za vrijeme obroka sjede za stolom, neka im salveta bude u krilu te, ako se moraju dići od stola, neka se ispričaju ('pardon' može biti sasvim dovoljan) i stave salvetu na stolicu koju će potom odgurati prema stolu. Na kraju obroka neka presaviju salvetu i stave je na lijevu stranu uz tanjur.

Čaša iz koje piju uvijek stoji na desnoj strani tanjura, čak i ako su ljevaci. Ako smo neki od nas uspjeli tek koji put kao djeca umočiti rukav u tanjur i ostati živi, onda će to uspjeti i oni. Nije smak svijeta ako zaplja rukav i ako ćete vi to morati namakati u sredstvo za mrlje. Uostalom, sjetite se svih nasmijanih lica iz reklama za deterdžente. :)

Ako im se ne svidi hrana, neka jednostavno taj slijed ne pojedu. Opet, nije smak svijeta, a bit će mira za stolom. Riječi poput 'fuj', 'bljak', 'odvratno' i slično uče od odraslih oko sebe pa ih preduhitrite učeći ih da govore 'molim', 'hvala', 'oprostite', 'izvoli(te)'. Posebice kada im se servira jelo ili dodaje nešto sa stola. Bitno je naučiti ih da ne prekidaju nikoga usred govora, ali i da se njima pruži prilika i sloboda da odgovore kako najbolje znaju kada ih se nešto pita. Ne očekujte nekoga al pari sebi, to je dijete.

Za djecu manju od pete godine života nemojte očekivati da će moći sjediti za stolom, posebice za duljeg obroka. Računajte na maksimalnih dvadeset minuta i to će im se činiti kao vječnost.

Što se prihvaćanja poklona tiče, neka uvijek, pa čak i ako im se ne svidi ili istu lutku/autić već imaju, kažu hvala uz smiješak. Ponekad je vrlo lijepa gesta pismeno se zahvaliti darivatelju. To može biti i u obliku e-maila. Ako dijete ne zna pisati, neka nacrta poklon koji je dobilo, a starije dijete može i napisati zašto je zadovoljno tim darom i kako ga koristi.

Vi odrasli, zapamtite dvije stvari - morate biti dosljedni kod učenja vlastitog djeteta finom ponašanju tijekom cijele godine; i vi ste bili dijete.

Sretan Božić i svako dobro! :)