Na kojem 'otoku' živi Zoran Milanović – samo je jedna od mnogobrojnih reakcija građana, posebice otočana, nakon premijerovog zaključka da je 'život na otocima bolji nego u ostatku Hrvatske s izuzetkom velikih gradova'. Valja, doduše, možda imati na umu da je šef Vlade spomenuto kazao na godišnjem odmoru na Hvaru uslijed 'spajanja ugodnog s korisnim' u kolovozu, premda ga nije netom prije udarilo sunce nakon zahtjevne biciklističke rute, pa se iz te pozicije teško mogao domisliti teškoća poput nestašice vode, slabih i skupih brodskih linija, gospodarskog nazadovanja i katastrofalnog stanja zdravstvene zaštite na otocima
Kako bi život na otocima mogao biti bolji kad su ionako u cijeloj zemlji previsoki troškovi života na otocima još 20 do 30 posto skuplji – pitaju se otočani, pa onda u tu vreću bez dna ode i sav 'višak' skupljen od turizma zahvaljujući kojemu i vlada određena predodžba da se na otocima dobro živi. Ako imate vode ili normalnu liniju zbog koje nećete morati ustati u gluho doba noći da biste do osam stigli na posao.
No malo tko omamljen toplim ljetnim suncem i uspavan cvrčanjem cvrčaka usred lakog žamora ili čak i žustre gužve različitih ljudi, ovisno o ukusima, misli na to kako je kad zimi polumrtvim, a u najboljem slučaju pozaspalim škojem na kojemu su tek oni koji moraju, samo bura vije i kad nešto zaboli, a niti možeš do doktora, niti do lijeka. Ili ti treba, kolokvijalno rečeno, samo tri dana jahanja do najbliže bolnice, jer, eto, imaš ludu sreću živjeti na otoku spojenom mostom s kopnom.
Upravo su u tom smjeru odmah reagirali i otočani kad su premijeru poručili da bi drugačije govorio da ga je zabolio zub ili štogod gore u siječnju, i to ne na Hvaru, nego primjerice Lastovu. Neki su ga, međutim, preko Facebooka razdragani pozvali da provede s njima, primjerice, jednu zimu na Visu. Kažu, dakako, ako je mislio na hrvatsko, a ne sejšelsko otočje.
Teško će itko moći osporiti da su hrvatski otoci poželjna mjesta za život, ali oni koji su rođeni i živjeli na njima u svim mogućim i još češće nemogućim uvjetima najbolje znaju da je otočni život lijep, ali i težak, da ima svojih prednosti, ali i nedostataka. Stoga će i dobro odvagnuti prije nego što kažu je li život na škoju bolji ili lakši nego u ostatku Hrvatske, a ono što žele su ni više, ni manje, nego jednake mogućnosti za život kao u ostatku zemlje, a time se dosad odviše nije bavila nijedna vlast.
Ljeti je sve bajno, a zimi se otoka jedva tko i sjeti...
'Otoka se svi sjete ljeti, a zimi zaborave da i postoje, a ljeti je sve bajno. No kakvo je stanje na otocima, mogli su vidjeti čak i oni na godišnjem odmoru suočeni s nedostatkom vode', kazao je predsjednik Otočnog sabora Denis Barić pa dodao: 'Nije isto je li riječ o velikom ili malom otoku, više ili manje udaljenom od kopna; naime, nije svejedno jeste li na Hvaru, Lastovu, Prviću, Visu ili Silbi. Život na otoku je težak, čak i ljeti, a kamo li zimi. Što kad trebate liječnika, a on je u najboljem slučaju na drugom otoku?'
O tome premijer, a i većina turista, ne razmišlja, osim ako im se ne dogodi nezgoda, jer inače, zašto i bi – pa oni su ovdje na privremenom boravku. Međutim, zbog takvog stava kakav cijele godine preferira država, otoci ispadaju, kaže Barić, 'kao neko slijepo crijevo jer se u prijašnjim godinama u odnosu na svaku ranije oko 200 milijuna kuna manje izdvaja za otoke, a kad se i izdvaja, onda taj novac umjesto za primjerice, kanalizaciju, ide za izgradnju rive. A nema helidroma, ni brodskih ambulanti – s izuzetkom Preka na Ugljanu koje su sami nabavili'.
Premda iz svega ovoga ne treba izuzeti ni odgovornost lokalne vlasti, Barić, kojega je premijerova izjava o boljem životu na otocima dobro nasmijala, ali i koji kaže da ne zna na što je točno mislio, podsjeća da je Otočni sabor nedavno pozvao Vladu da zbog svih muka koje tište bodule, jednu sjednicu održi na jednom od malih hrvatskih otoka šibenskog ili zadarskog arhipelaga. No odgovor na taj poziv još, ni nakon tri mjeseca, nisu dobili. Nije valjda zato da ne unište tu, kako jednom reče 'dnevničar otočnog nestajanja' Senko Karuza, 'ljetnu iluziju, samoću stvari koje se treba čuvati, ako ne znaš njome gospodariti'.
