Kadirova poštuju i plaše ga se podjednako u Rusiji i njegovoj kavkaskoj državi pod kontrolom Moskve, osobito nakon što je Kremlj u veljači 2022. pokrenuo invaziju na Ukrajinu u punom opsegu. Od tada su Kadirovljeva moć i utjecaj značajno porasli u ruskoj političkoj sferi, ponajviše zahvaljujući njegovim doprinosima ratnim naporima, uključujući oksimorone poput novačenja dragovoljaca.

Ruski neovisni istraživački portal Projekt izvijestio je ovih dana da se broj vojnih postrojbi lojalnih Kadirovu utrostručio tijekom ruske invazije na Ukrajinu. Prema istraživanjima projekta naslova 'Kako raste Kadirovljeva vojska?', čečenski vođa je na početku rata u Ukrajini imao kontrolu nad sedam postrojbi s maksimalno 8000 pripadnika, a danas broj naoružanih skupina koje su mu izravno podređene premašuje brojku od 20.

Te paravojne snage, poznate kao kadirovci, formalno su integrirane u sustav ruskog Ministarstva unutarnjih poslova i Nacionalne garde Ruske Federacije, a služe kao privatna vojska koja suzbija bilo kakvo protivljenje režimu u Čečeniji i eliminira Kadirovljeve protivnike izvan granica te ruske republike. Uz njegovu apsolutnu moć u Čečeniji, on i u Rusiji ima autoritet bez presedana. Čečenske snage sigurnosti nekažnjeno otimaju ljude iz čitave Rusije, a među žrtvama su i pripadnici LGBTQ zajednice, koje Kadirov smatra 'neljudima'.

Članovi Kadirovljeva unutarnjeg kruga povezani su s ubojstvima ruskog oporbenog čelnika Borisa Njemcova, novinarke Ane Politkovskaje, aktivistice za ljudska prava Natalije Esemirove i brojnih drugih. No Kadirov uporno niječe bilo kakvu umiješanost u ta politička ubojstva, a svoje sudjelovanje u Ukrajini prenapuhuje koristeći marketinške metode kako bi jačao projiciranje vlastite moći na međunarodnom planu.

Kadirovci su se borili i u sirijskom građanskom ratu u sklopu ruske vojne potpore sada već svrgnutom sirijskom predsjedniku Bašaru al Asadu, dok su u ukrajinskoj regiji Donbas prisutni još od početaka neprijateljstava 2014. godine. Ipak, znatno veću ulogu preuzeli su nakon otvorene ruske invazije početkom 2022., što je značajno ojačalo Kadirovljev položaj u najužem krugu Putinovih pristaša.

Ne broje 'glave', već ugovore

Od tada je Kadirov oformio 10 dodatnih postrojbi, od kojih je osam pod formalnim zapovjedništvom ruskog Ministarstva unutarnjih poslova, a druge dvije pod Nacionalnom gardom. Uz to, uspio je pod svoju zonu utjecaja staviti još dvije pukovnije Nacionalne garde - 94. i 96. pukovniju - imenujući za zapovjednike one koji su mu bili najodaniji na vrhuncu rata u Ukrajini. Također, čečenski vođa odnedavno zapovijeda bojnom za specijalne operacije i policijskom pukovnijom za zaštitu objekata.

Premda javno nije poznato koliko je vojnika u tim postrojbama, Kadirov, koji sebe opisuje kao vjernog Putinova pješaka, rekao je prošlog listopada da Čečenija ima 70.000 potpuno opremljenih i naoružanih vojnika. Da zna cijeniti odanost, Putin je pokazao tijekom kratkog posjeta Čečeniji u kolovozu ove godine, a tom prilikom se Kadirov pohvalio da je u Ukrajinu poslao više od 40.000 vojnika, uključujući više od 19.000 onih koji su se dragovoljno prijavili.

Vojni analitičari ukazuju na to da su te brojke daleko od stvarnosti jer se čečenski vojnici ne broje po 'glavama', već po broju potpisanih ugovora. Dragovoljci potpisuju kratkoročni ugovor na četiri do šest mjeseci, a zatim ponovno potpisuju još jedan. Kad potpišu novi ugovor, uz mjesečnu plaću koja navodno premašuje 3000 eura, dobivaju i paušal u istom iznosu. Kako je riječ o primamljivom iznosu, broj dragovoljaca je značajan, ali to ne znači i da se svi vlasnici ugovora nalaze na ukrajinskim bojištima.

Dobri poznavatelji prilika ističu i da je samo slanje etničkih postrojbi iz Čečenije jedan od Kadirovljevih trikova političkog marketinga. Čečenski borci se, naime, na bojišta šalju rotacijski, odnosno svakih šest mjeseci zamjenjuju. Primjerice, iz rata se vrati 300 Čečena, a nakon šest mjeseci opet se smjenjuju pa sve to na papiru izgleda kao da je Čečenija u rat poslala 900 boraca. Uglavnom, te postrojbe i ne dožive borbu jer se raspoređuju kao čuvari pograničnih područja s niskim ili nikakvim intenzitetom sukoba.

Nametanjem sufizma do Putinova poštovanja u muslimanskom svijetu

Kadirovci su izvorno bili milicija koja se borila protiv ruskih snaga tijekom Prvog čečenskog rata pod zapovjedništvom Ahmada Kadirova (Ramzanova oca). Nakon što je izgubila Prvi i pobijedila u Drugom čečenskom ratu, Rusija je učvrstila svoju vlast nad tom republikom uz pomoć Kadirova starijeg i njemu lojalnih milicija. Time je prokremaljska Čečenska Republika postala država u državi koja ušutkava kritičare Putinova i Kadirovljeva režima.

Nakon što je Putin postavio Ahmada za predsjednika Čečenske Republike, Ramzan je okupio kadirovce u postrojbu očevih privatnih tjelohranitelja s pristupom oružju koje šalje Moskva. Poslije očeve smrti kontrola nad kadirovcima prešla je u Ramzanove ruke te je postrojbu u njegovu čast nazvao Ahmad. Od tada su oni najbrutalnije oruđe za slamanje bilo kakvog negodovanja protiv oba režima, ali i za održavanje Ramzanove moći. Štoviše, u zamjenu za održavanje mira u Čečeniji i povremene 'poslove' u Rusiji, mlađi Kadirov je od Putina dobio slobodne ruke za djelovanje izvan svoje sjevernokavkaske republike, navodno izvršavajući politička i druga ubojstva čak i u Njemačkoj.

Kadirov je odrastao u religioznoj obitelji koja se pridržavala sjevernokavkaskog tradicionalnog oblika islama zvanog sufizam. Pod njime je sufizam u Čečeniji postao jedini prihvatljivi oblik islama, a čečenski vođa nerijetko koristi religiju da demonstrira svoju političku moć. Takav pristup omogućuje mu jačanje pozicije na međunarodnoj sceni, a Putinu jamči poštovanje u dijelu muslimanskog svijeta.

Koristeći islam kao važnu polugu u jačanju svog profila, Kadirov je nedavno ponudio da njegove postrojbe pođu u mirovnu misiju u Palestinu, dok za one koji se u njegovo ime bore u Ukrajini tvrdi da sudjeluju u džihadu protiv 'zapadne sotonističke ideologije'.

Sukob sa Specnazom, kritike Wagnera i podsmijeh javnosti

Valja reći da je uzdizanje kadirovaca do posebnog statusa unutar ruske vojske izazvalo trzavice između njih i elitne ruske postrojbe za specijalne namjene Specnaz, čiji su brojni pripadnici sudjelovali u čečenskim ratovima. Dodatne nesuglasice između Čečena i Rusa u Ukrajini izazvane su nesposobnošću kadirovaca da učinkovito surađuju s ruskim postrojbama, ali i oko podjele plijena. S druge strane, kadirovci su na sebe navukli prezir javnosti zaraćenih zemalja jer sudjeluju u brutalnim pogubljenjima ruskih dezertera i ratnim zločinima protiv ukrajinskih civila i vojnika.

Čečenske snage u Ukrajini također su postale predmet poruge diljem svijeta zbog objavljivanja dvojbenih borbenih snimki na društvenim mrežama, zbog čega su ih prozvali 'TikTok ratnicima'. Dovoljno se prisjetiti snimke tobožnjeg Kadirovljevog odlaska na ratište i njegove molitve na Rosfnjetovoj benzinskoj crpki, premda ta ruska tvrtka ne posluje u Ukrajini. Čečene su zbog njihove borbene nesposobnosti i pretjeranog 'naslikavanja' kritizirali i pojedini zapovjednici zloglasne plaćeničke skupine Wagner, a na terenu su naglašeni i sukobi izazvani vjerskim motivima između pravoslavnih Rusa i muslimanskih Čečena.

Neovisni vojni analitičari smatraju da su čečenske snage i njihov vođa Kadirov učinili jako malo na bojnom polju u Ukrajini, a istovremeno su zakomplicirali odnose s Rusima, koji se ionako hrvaju s problemima koordinacije vlastitih snaga na terenu. Prema stručnjacima, mala je vjerojatnost da će Čečeni u Ukrajini uspjeti postići neki vojni uspjeh pa na njih u Moskvi i nadalje računaju kao na sredstvo zastrašivanja, pri čemu najviše ispaštaju civili. Kadirovu pak zbog neučinkovitosti u Ukrajini predviđaju sve veće kritike iz Moskve, nakon čega bi mogao upasti u sve neodrživiji balans između Kremlja i svog naroda.