Vidite li što smo gore napisali? Dostignuća! LucasArts firma je koje će se velik broj generacija gamera sjećati kao dijela djetinjstva. Nečega uz što su odrasli, nečeg što ih je formiralo kao gamere. I onda 2013. desi se krah i Disney priču privede kraju. Nečuveno! Uznemirujuće. Pas mater. Najčešće reakcije gradirale su od ovoga prema nekim eksplicitnijima koje, igrom slučajeva, bolje da ne stavljamo u članak. Ipak, činjenica je da ako kronološki gledamo unazad vidimo kako je zlatno doba firme bilo u zlatnoj eri grafičke avanture.

Prve LucasArtsove igre izašle su početkom osamdesetih i napravljene su u suradnji sa Atarijem. Konkretno, radilo se o Ballblazeru i Rescue of The Fractalus. Međutim, LucasArtsove objektivno najbolje igre bile su licencirane i nelicencirane avanture. I zamislite, prva po kojoj su postali poznati je Labyrinth iz 1986., naslov temeljen na istoimenom Lucasfilmovom filmu. Drugi naslov koji je izašao dvije godine kasnije je apsolutno legendarni Maniac Mansion, igra koja je imala toliku hordu fanova da je doživjela nastavak sedam godina kasnije. Maniac Mansion je, pored ikoničkog imena u priču uveo i SCUMM, jezik za skriptiranje korišten u mnogobrojnim kasnijim naslovima.

Tijekom drugog dijela osamdesetih, firma je polučila svoje najveće hitove ikad. Monkey Island serijal, Indiana Jones and The Fate of Atlantis, te mnoge druge. Era grafičke avanture dosezala je svoj vrhunac, sa ljutitom konkurencijom među Sierra OnLineom i LucasArtsom, koja je kao što je bilo za očekivati, rezultirala igrama kojih se većina fanova firme, zapravo najviše i najradije sjeća. Tamo sve do 1993. LucasArts je tjerao stari štimung avanture koji je kulminirao Grim Fandangom, kritički opjevanim 3D naslovom koji slovi kao jedan od najboljih avanturističkih naslova ikad napravljenih. Međutim, sredinom devedesetih, popularnost žanra počela je ozbiljno opadati, zbog čega je firma polako krenula u drugim smjerovima.

Ono što dosta ljudi ne zna je da se LucasArts tijekom kraja osadesetih bavio i ratnim simulacijama. Naslovi poput Their Finest Hour: The Battle of Britain i Battlehawksa 1942 obilježili su kraj osamdesetih kao eru u kojoj je LucasArts ozbiljno koketirao sa gore spomenutim žanrom. Međutim, ono što se desilo tijekom sljedećih par godina iz korijena je promjenilo način na koji dotična firma funkcionira. Konkretno, izašao je Doom. Uvidjevši perspektivnost FPS žanra, LucasArts je napravio ono što zna najbolje: koristiti duboko utemelljene franšize sa kvalitetnim pristupom dizajnu igara, te stvorio kultni klasik Dark Forces. Što se dešavalo tijekom tih pet godina, pitate se? Firma je izdala Rebel Assault: PC CD igru koja je bila jedan od razloga zbog kojeg su ljudi kupovali CD-ROM (čemu svjedoče i tadašnji stelarni rezultati prodaje).

Iako su Dark Forces i njegov brat Dark Forces 2: Također imali revolucinarne koncepte poput integracije podrške za 3D kartice i nekoliko iznimno zanimljivih dizajnerskih rješenja, njihove ekspanzije i pokušaji proširivanja franšize (Jedi Outcast) pokazali su se kao uštogljeni formulirani proizvodi. Ovo potonje pogotovo je vrijedilo za zadnji igrin nastavak Star Wars Jedi Knight 2: Jedi Outcast. Drugi izleti u oazu pucačina iz prvog lica uključuju dosta zanimljivi western šuter Outlaws. Firma je također surađivala sa Planet Moon Studios, te napravila neizravnu parodiju na Lord of The Rings, Star Wars i mnoe druge igre u komičnoj pucačini iz trećeg lica Armed and Dangerous.

Što se Star Wars svemirskih simulacija tiče, LucasArts se njima bavio početkom devedesetih, te polučio nekoliko klasika kojih se rado sjećamo još i danas. X-Wing i njegove tri ekspanzije, kao i čuveni Tie Fighter, igre su zaslužne za približavanje mnogih ljubitelja Zvjezdanih Ratova simulacijama, kao i fanova simulacija Star Warsima. Jedan od definitivnih jackpotova koje je firma napravila tijekom prvih godina novog stoljeća čuveni je RPG KoTOR ili Knights of The Old Repbulic. Igra je bila rađena u kolaboraciji sa BioWareom, te je postigla fantastičan uspjeh. Toliki, štoviše, da je dobila i kritikama okrunjeni nastavak koji je nastradao uglavnom zbog nepotrebnih rezova i požurivanja.

Do sada ste vjerojatno zaključili kako je komercijalno najbolja igra smještena u Star Wars svemir do tada bio KoTOR. Pa, prevarili ste se. Najprodavanija Star Wars igra do 2005. bila je Star Wars Battlefront, pucačina koja se iz petnjih žila trudila isfurati na tada popularni Battlefield. Naslov se na tržištu pojavio paralelno sa ponovnim izdavanjem originalne trilogije filmova, što je među ostalim rezultiralo sa povećanom prodajom samih igara. U to doba Lucasarts je pod Jim Wardom promijenio svoju politiku razvoja, te počeo radikalno koristiti outsourcing kako bi bio konkurentan sa ostatkom modernog tržišta igara. Čime je ovo rezultiralo je oko 150 do 450 otkaza u originalnom LucasArtsovom razvojnom timu. Bilo kako bilo, uvođenje Lego Star Warsa, kao i mnogih iteracija vezanih uz izlaske novih filmova i dječjih serija rezultiralo je naslovima poput Star Wars: Empire at War, Revenge of the Sith i iznenađujuće kvalitetnog Republic Commandoa.

Dvije franšize kojima su se bavili u to vrijeme bile su Pandemicov Mercenaries, kao i Fraction koji je nakon pokopavajućih kritika diskretno gurnut u zaborav. Sljedećih nekoliko godina predstavljalo je LucasArtsov polagani put prema dolje obilježen Clone Wars igrom, užasnim Kinect Star Warsima, te pokojom sjajnom zvijezdom (barem po prodaji) u obliku Force Unleasheda. Zanimvljivost oko ovog pretvaranja Star Warsa u God of War samo sa Silom igru je kako se zapravo nije svidio fanovima starih SW-a, kao ni kritičarima, iako je postigao stvarno sjajnu prodaju. Nastavak je, u drugu ruku, katastrofalno propao te na sreću završio kratku eru jedne od najglupljih Star Wars franšiza ikad napravljenih. Ovi uspješni potezi napraljeni su za vrijeme ere Darrela Rodrigueza, bivšeg zaposlenika Electronic Artsa. Zvuči li vam poznato?

Firma je tijekom zadnjih nekoliko godina odlučila ponovno kročiti u MMO vode (nakon relativno uspješnog Star Wars MMO-a Star Wars: Galaxies) zajedno sa EA-om, stvorivši Old Republic - načelno zanimljivu i dobro dizajniranu MMO ekstravagancu čije su produkcijske vrijednosti bile toliko neopisivo visoke da je na kraju bila prebačena na F2P model na kojem preživljava još i danas. Posljednji spomena vrijedan naslov na kojem su radili je Unreal Engineom tjerana pucačina iz trećeg lica pod imenom Star Wars 1313. U međuvremenu je George Lucas je prodao čitav LucasFilm Disneyu, koji je vidjevši vrhunsko poslovanje tijekom zadnjih par godina odlučio prodavati intelektualno vlasništvo namjenjeno video igrama drugim firmama, a LucasArts elegantno zatvoriti.

I tako, na kraju ove poprilično duge priče imamo okvirni pregled onoga što je LucasArts uspio napraviti od 1982. Gledati ga iz perspektive firme koja je sustavno propadala je jednostavno krivo. Ono što LucasArts je je dio našeg kolektivnog djetinjstva - ikona kvalitete i zabave koja će u sjećanjima nostalgičara i fanova retro gaminga ostati još jako, jako dugo vremena.