Preostale tri osobe obuhvaćene akcijom – nekadašnji šef Uprave za sigurnost i kontrašpijunažu Zoran Veruševski, njegova supruga Sonja te Branko Palfirovski, djelatnik općinske uprave u Strumici (gradu čiji je prvi čovjek upravo vođa oporbe Zaev) – zadržane su u jednomjesečnom pritvoru. Četvorku se sumnjiči da je, u suradnji s inozemnim obavještajnim službama, prikupljala kompromitirajuće informacije o pripadnicima vlade i javnog miljea te planirala njihovu objavu, za što je zakonom predviđena kazna do četiri godine zatvora.

Na izvanrednoj tiskovnoj konferenciji sazvanoj istog popodneva premijer Nikola Gruevski precizirao je optužbe. Naveo je kako ga je Zaev u nekoliko navrata pokušao ucijeniti objavom spomenutih informacija, zauzvrat tražeći da ovaj odstupi s vlasti, a da upravljanje zemljom do izvanrednih parlamentarnih izbora preuzme tehnička vlada. Na istoj presici Gruevski je otvoreno prekoračio ovlasti izvršne vlasti najavljujući javno suđenje akterima afere, a pritom odbivši precizirati koje su to inozemne obavještajne službe s kojima su surađivali optuženi. Provladini mediji jedva su dočekali najavu 'nirnberškog procesa' te špekuliraju da su jedine tajne službe koje imaju kapacitet prisluškivati vrh makedonske vlasti dakako – grčke.

Na društvenim mrežama popularna je satirička interpretacija premijerovog obraćanja javnosti, koje podsjeća na lik Srećka Šojića iz filma 'Tesna koža'

Zoran Zaev reagirao je na harangu pomalo defanzivno, s obzirom na to da je objavu 'bombe', koja će iz temelja promijeniti političke okolnosti u zemlji, najavljivao mjesecima. Na tiskovnoj konferenciji koja je uslijedila nedugo nakon one Gruevskog najavio je tek da ovaj pokušaj vlasti da spriječi objavu 'bombe' neće uspjeti te otkrio da vlast već godinama prisluškuje tisuće građana. Na optužbe da je surađivao s inozemnim tajnim službama Zaev odgovara da su mu materijal dostavili 'zabrinuti građani'. Mediji bliski oporbi špekuliraju da je razlog šutnji, koja u taboru najjače oporbene stranke traje već gotovo dva dana, razmatranje pravnih posljedica objave spomenutih informacija.

Treba podsjetiti da je Zaev već jednom pokušao detonirati sličnu 'bombu', no vlast je osujetila njegov pokušaj. U travnju prošle godine, uoči parlamentarnih izbora, na internetu se pojavila snimka razgovora Gruevskog iz 2004. sa srpskim biznismenom Jovicom Stefanovićem Ninijem. Na njoj se može čuti kako Gruevski, tada ministar financija, dogovara proviziju od milijun i pol eura za prodaju Makedonske banke, no umjesto željene istrage protiv premijera Zaevu se kao bumerang vraća tužba za duševnu bol, a sud ekspresno presuđuje u korist Gruevskog, kojemu vođa oporbe mora platiti 50 tisuća eura. U međuvremenu vlast je protekle godine još jednom 'istrenirala strogoću' na bivšim pripadnicima obavještajne zajednice – u sklopu akcije Špijun protekle jeseni osuđeno je 17 osoba, među kojima su i bivši generali te visokopozicionirani djelatnici javnih ustanova.

Cijela drama se događa u jeku institucionalne krize koja u Makedoniji traje već mjesecima. Zaev i njegov SDSM i dalje djeluju kao izvanparlamentarna stranka od svibnja, kad su odbili priznati rezultate izbora optužujući vlast za izbornu krađu. S obzirom na to da vlada Nikole Gruevskog kombinacijom vučićevskog populizma i erdoganskog zastrašivanja čvrsto drži sve poluge vlasti i društva, teško je povjerovati da će taktika najavljivanja bombe koja nikako da eksplodira promijeniti stanje u zemlji, pa ne čudi da je Gruevski, opsjednut brzim i učinkovitim kriznim menadžmentom, odlučio povući prvi potez u novoj šahovskoj partiji. S druge strane, ovo je prvi puta da su gotovo istodobno na neko zaoštravanje na makedonskoj političkoj sceni reagirali Europska unija, ali i američko i rusko veleposlanstvo, pozvavši obje strane na smirenje strasti i zatraživši temeljitu istragu te najavivši da će pomno pratiti daljnji razvoj situacije. Čini se da novi špijunski triler u Makedoniji tek počinje.