Europski sud za ljudska prava objavio je presudu u kojoj je utvrdio da je prigovor podnositelja, točnije Amira Mafalanija, temeljem čl. 3. Konvencije (zabrana nečovječnog postupanja) očigledno neosnovan, dok je zbog neopravdanog miješanja u pravo podnositelja na poštivanje povjerljivosti njegovog dopisivanja s braniteljem utvrdio povredu čl. 8. Konvencije, izvijestili su iz Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava
Amir Mafalani, jedan od članova bande odgovorne za ubojstvo Ive Pukanića, prigovorio je temeljem članka 3. Konvencije zbog neodgovarajućih uvjeta u kojima je boravio u istražnom zatvoru i pretjerano strogog posebnog zatvorskog režima (socijalna izolacija, potpuno ograničenje korištenja televizije i tiska, stavljanje lisica na ruke i noge tijekom sudskih rasprava) u Zatvoru u Zagrebu. Ujedno je prigovorio temeljem članka 8. Konvencije zbog nezakonitog praćenja njegovog dopisivanja s braniteljem.
vezane vijesti
Europski sud je primijetio da je podnositelju određen istražni zatvor zbog osnovane sumnje da je sudjelovao u zločinačkoj organizaciji koja je izvršila atentat na dvoje novinara u središtu Zagreba. Zatvor u Zagrebu odredio je da se, s obzirom na specifičnost i način počinjenja kaznenog djela za kojega se sumnjiči, primjene posebne mjere nadzora i sigurnosti. U konkretnom slučaju, takav režim je bio opravdan zbog kaznenog djela za koje je optužen koje je imalo obilježja terorističkog akta. Iako mu nije bilo dopušteno gledati televiziju, slušati radio ili čitati novine tijekom 11 mjeseci koje je proveo sam u ćeliji bez prava na komuniciranje s drugim zatvorenicima zbog vlastite sigurnosti i utjecaja na istragu, ipak su mu bile dopuštene svakodnevne jednosatne šetnje na otvorenom i posjete obitelji i odvjetnika, što je on redovito i koristio. Europski sud je zaključio da navedeno razdoblje nije bilo prekomjerno ni toliko ozbiljno da bi dovelo do "potpune osjetilne" ili "potpune društvene" izolacije protivne članku 3. Konvencije.
Vezano za prigovor neodgovarajuće medicinske skrbi zbog ozljeda nosa, ramena i šake koje je zadobio tijekom uhićenja, Europski sud je temeljem medicinske dokumentacije primijetio da su podnositelja pregledali liječnici u brojnim prilikama tijekom istražnog zatvora, dijagnosticirali mu ozljede, liječili njegova stanja prema potrebi, a sam podnositelj svoj prigovor da njegove ozljede nisu bile sanirane ničime nije potkrijepio.
U odnosu na posebne sigurnosne mjere vezanja ruku i nogu tijekom transporta do zgrade suda i tijekom trajanja sudskih rasprava. Europski sud je utvrdio nužnost izricanja takvih mjera, smatrajući da one nisu bile nerazmjerne sigurnosnom riziku koji je postojao zbog težine kaznenih djela zločinačke organizacije kojoj je podnositelj pripadao, te zato jer je jedan suoptuženik izravno teretio podnositelja što je predstavljalo povećani sigurnosni rizik tijekom rasprava na kojima im se svima zajedno sudilo.
Naposljetku, vezano za prigovor nedostatka pravnih jamstava u vezi s izrečenim posebnim mjerama, Europski sud je prihvatio stav zastupnice tužene države da se iz sigurnosnih razloga podnositelja nije moglo obavještavati o režimu primjene tih mjera. Imajući u vidu da je nakon završetka istrage smješten u ćeliju s drugim zatvorenikom i da mu je omogućeno gledanje TV i čitanje tiskovina, može se smatrati da su domaće vlasti provele ponovnu procjenu potrebe primjene posebnih mjera. Stoga je Europski sud utvrdio da je podnositelj imao odgovarajuće zaštitne mjere u domaćem pravu, te da smještaj u relativnoj izolaciji ne podrazumijeva tretman ili kažnjavanje koje prelazi prag “nehumanog ili ponižavajućeg” protivno članku 3. Konvencije. Sukladno navedenom, ovaj prigovor je proglasio očito neosnovanim.
Prigovor praćenja dopisivanja podnositelja s njegovim braniteljem, Europski sud je ocijenio osnovanim. Naime, podnositelj je Europskom sudu dostavio pismo odvjetnika, koje je sadržavalo pečat Županijskog suda u Zagrebu i paraf nepoznate osobe, iz čega je razvidno da je bilo otvoreno. Europski sud je primijetio da se prema Zakonu o kaznenom postupku dopisivanje između optuženika i njegovog odvjetnika ne smije nadzirati, osim ako sudac ne odluči drugačije i samo u vezi s određenim kaznenim djelima. Županijski sud obavijestio je podnositeljeva branitelja da nije donesena sudska odluka o nadzoru dopisivanja podnositelja s njegovim odvjetnikom. Budući da su otvaranjem pisma, domaće vlasti postupile protivno zakonskoj odredbi, njihovo miješanje u podnositeljevo pravo na poštovanje dopisivanja nije bilo „u skladu sa zakonom” i stoga je bilo u suprotnosti s člankom 8. Konvencije.
Europski sud je dosudio podnositelju iznos od 2,000 EUR na ime nematerijalne štete i 2,850 EUR na ime troškova postupka.
