Iz godine u godinu sastaju se svjetski čelnici ili njihovi delegati na nekom od samita vezanih za smanjanje emisija ugljičnog dioksida i zaustavljanje klimatskih promjena nastalih uplivom ljudske vrste u izmjenu tvari u prirodi; iz godine u godinu odlažu problem globalnog zatopljenja za neku drugu godinu. Većina još možda može misliti da ima vremena, no na listi za okolišni odstrel prvo mjesto zauzimaju Maldivi, skupina otoka u Indijskom oceanu koja je najvećim dijelom manje od metra iznad razine vode (80 posto teritorija), dok najviša točka ne prelazi dva i pol metra. Uzevši u obzir prognoze da će razina mora u narednih stotinu godina porasti 59 centimetara, zaključak je brutalan – država će potonuti.

Kako prenosi The Sydney Morning Herald, Predsjednik Mohamed Nasheed itekako je svjestan koliko malo može utjecati na ključne igrače svjetske ekonomije. Islamsko otočje, k tome, grca u deficitu, nezaposlenosti, a i militantni utjecaj vehabija koji žele instalirati šerijatski zakon u ustav, ne ide mu u prilog. S takvom reputacijom, mnogi bi u Zapadnoj hemisferi mogli poželjeti da netko digne čep na Maldivima već sada.

Budućnost je praktički već stupila na snagu. Od dvjestotinjak naseljenih otoka njih 14 je već moralo biti evakuirano, a70 njih više nema pristup izvorima čiste vode jer se podzemlje već izmiješalo s morem. Vodu su prisiljeni dobivati desalinizacijom. Stučnjaci dodaju da Maldivi imaju još sedam do osam godina za pokušaj utjecanja na klimatsku svijest lidera ravijenog i razvijajućeg svijeta. Ako u tom periodu ne dođe do drastičnog smanjenja ugljičnih emisija od SAD-a i zapadne Europe, pa do Kine, Brazila, Južne Afrike i Rusije, daljnju pregovaračku inteligenciju i političku energiju morat će premjestiti na program masovne migracije.

Male, glavni grad Maldiva, jedno je od najgušće naseljenih mjesta na svijetu. U prostoru od 1,77 četvornih kilometara živi 110,000 ljudi, što je oko trećina ukupne populacije. Pored pokušaja da svrati pažnju svjetske zajednice na katastrofalni ishod klimatskih promjena za svoju državu, predsjednik Nasheed već sada gleda kako i kuda raseliti stanovništvo. Opcije su Australija, Indija i Šri Lanka. Vlada je uštedjela oko 600 milijuna dolara od turizma ne bi li kupila parcele u nekoj od tih država. Ljude je još moguće premjestiti, no kako migrirati boje, zvukove, leptire, da citiramo jednu maldivsku staricu koja je bila primorana napustiti svoj otok.

Nasheed nema strpljenja za političko umiljavanje i taktiziranje. Bez dlake na jeziku opisuje klimatske pregovore kao glupe, beskorisne i beskrajne. Želi da se birokratski i nepokretan pregovarački okvir UN-a napusti i zamijeni kreativnijim načinom rješavanja problema. 'Za sada to funkcionira ovako: ako se dvije države slože, a treća ne, ove dvije nastoje udovoljiti trećoj razvodnjavanjem svojih stajališta. Čak i da neka od strana kaže 'ne' zahtijeva poprilično vrijeme. Na kraju, dobivamo sporazum koji ne znači ništa', prigovara predsjednik koji se ne libi ni akrobatskog privlačenja pažnje ne bi li spasio svoje kopno. Naime, s ministrima je odradio sjednicu vlade u ronilačkim odijelima pod vodom

Maldivi se još uvijek nadaju da je moguća nagla promjena smjera u klimatskoj politici velesila. Šteta jedino što tuđa nadanja, bilo u privatnoj, a još više u političkoj sferi, imaju potencijal stvaranja empatije ravan nuli.