U knjigama za koje već postoje rukopisi, kako je rekao, on i njegovi kolege hrvatskoj će javnosti iscrpnije razjasniti ondašnju ratnu situaciju. General Markač današnji je dan proveo s pripadnicima specijalne policije i spremao se u Hlebine posjetiti bolesnog suborca. Iako se nije nadao novinarima, bio je otvoren za razgovor.

Na novinarsku zamolbu da prokomentira to što su Podravci, za razliku od Dalmatinaca, o svojem generalu šutjeli, general Markač odgovorio je da je podravski mentalitet različit od dalmatinskog.

'Svi su jednako disali, samo što se Podravci nisu na takav intenzivan način izražavali. Ne znam jesu li za to krivi mediji ili je u pitanju potištenost ljudi ovoga kraja, koji su više okrenuti svojoj obitelji. Podravci nemaju toliku želju istupati u medijima, što ne znači da oni imaju manje ljubavi za domovinu', rekao je general. Kako je rekao, u Haagu je primao na desetke tisuća pisama iz svih krajeva svijeta s porukama potpore, a srcu su mu najdraža bila ona iz Podravine.

Na pitanje je li zadovoljan Hrvatskom kakva je danas, odgovorio je da će to tek vidjeti.'Šest godina bio sam izvan Hrvatske. Moram priznati da sam pratio njezin razvoj, a posebno ovog podravskog dijela. Naravno, nadam se da će biti bolje', rekao je. Bio je iznenađen velikim dočekom u Zagrebu. Kaže da nije shvaćao čime je to zaslužio, ali je zaključio kako je u Hrvatskoj trajao 'isti onaj naboj' kakav je vladao i u generalu Gotovini i u njemu. Dodao je da je teško breme nosio na leđima i jedva je čekao da se ono skine.

Pet godina biti na prvoj crti bojišnice, a onda vam kažu da ste ratni zločinac, nije lako. Predao sam se haaškom tribunalu upravo zato što sam smatrao da nisam činio ništa loše i da sam činio najbolje što sam mogao za svoju domovinu. U jednom trenutku shvatite da ste na temelju nekakvih polukrivotvorenih činjenica postali ratnim zločincem. To baca ljagu na mene, ali i na sve koji su bili pod mojim zapovjedništvom. Velika je to bol koju čovjek osjeća. A kada je stigla oslobađajuća presuda, bio je to veliki šok, a potom i veliko zadovoljstvo, rekao je general Markač.

Konačno možemo reći da su obrambene i oslobađajuće akcije bile čiste, istaknuo je i dodao da će mjerodavna tijela utvrditi je li bilo propusta, no sam vrh Hrvatske je čist i nije bilo nikakvog zločinačkog pothvata.

Prepričavajući posljednju noć provedenu u pritvoru, rekao je kako su general Gotovina i on razgovarali u miru i bez napetosti čekali suđenje. Najteže mu je bilo 'ono čitanje u sudnici' i čekanje.... hoće li se ukinuti zločinački pothvat. 'Mislili smo - ako nema zločinačkog pothvata, to je veliki uspjeh, onda ćemo se boriti i za ostali dio, a kad je i preostali dio pao, bilo je to neizmjerno veselje', rekao je general Markač te istaknuo da je u pritvor otišao 'siguran u činjenicu kako nije izdao nijednu zapovijed kojom bi se nalagalo da se počine zločini'. Ponovio je kako je sreća bila u tome što su imali dobre odvjetničke timove.

Na pitanje o zdravstvenom stanju odgovorio je da je imao dva infarkta te da je bio podvrgnut trima operacijama.'Odlučio sam se da me operiraju u Leidenu, u jednoj od najboljih bolnica. Morali su staviti šest premosnica, u pitanju je bila upala srčane ovojnice i sve bi tragično završilo da me nisu brzo i dobro operirali. Zbog toga sam im zahvalan', rekao je general Markač i dodao da je sada u dobroj formi.

General Mladen Markač na kraju je rekao da će ovih dana posjetiti rodni Đurđevac. Svi haški pritvorenici, dodao je, znali su legendu o Picokima i zbog toga su ga u Haagu zvali Picok.