Jelić je svoj prijedlog uredno urudžbirao u Gradskoj skupštini i o njemu će se Odbor za imenovanja naselja, ulica i trgova morati izjasniti.

Bit će to svojevrstan test za hrvatske političare i lijeve i desne orijentacije jer o Đurekovićevoj nesretnoj sudbini trenutačno se puno raspravlja zbog činjenice da se organizaciju njegove egzekucije pripisuje Josipu Perkoviću , kojeg putem europskog uhidbenog naloga potražuje Njemačka.

'Hrvatska politička emigracija bila je veliki protivnik komunističke Jugoslavije i pobornik samostalne Hrvatske. Zbog toga su ih pripadnici komunističkih tajnih policija sa svojim doušnicima ubijali na najokrutniji i mučki način. Uz ubojstvo Brune Bušića, jedno od najpodlijih je ubojstvo političkog emigranta Stjepana Đurekovića, u blizini Münchena 28. srpnja 1983.

Dajući mu ulicu, Zagreb bi se barem na simboličan način odužio hrvatskoj emigraciji koja je cijelo 20. stoljeće čuvala ideale slobode, državnosti i nacionalnog identiteta', objašnjava Jelić u svojem pisanom prijedlogu zašto bi Đureković trebao dobiti svoju ulicu u Zagrebu, navodi Novi list

Jelić navodi i razloge zašto bi baš Masaryk morao ostati bez ulice i prepustiti je žrtvi atentata SDS-a. 'On ničim i nikad nije zadužio Hrvate i Hrvatsku. Dapače, u svim svojim vanjskopolitičkim nastupima zagovarao je stvaranje Jugoslavije i srpsku dominaciju unutar nje', ističe Jelić.

Time se on pridružuje pokojnom književniku Ranku Marinkoviću koji se prije desetak godina kao gradski vijećnik također zalagao da se ukine Masarykova ulica jer taj češki političar i filozof 'ništa nije napravio za Hrvate'. S razlikom da je Marinković predlagao da ta ulica dobije ime Miroslava Krleže