U nastavku suđenja za ubojstvo Ive Pukanića svjedočio je prijatelj i suradnik optuženog Slobodana Đurovića iz Beograda. Kaže da je Đurović tijekom 2008. godine, kada se dogodilo ubojstvo, često putovao do Crne Gore
Beogradski poduzetnik Slobodan Simović objasnio je da se upoznao s Đurovićem kada su pokrenuli posao u građevinskoj tvrtki. Simović je bio direktor, a Đurović član Nadzornog odbora.
S Đurovićem ga je upoznao školski prijatelj Oliver Bogavac iz Dunav osiguranja: 'Spojili smo korisno i dobro, u to vrijeme krenula je fina ekspanzija posla, a 2008. godine dogodio se vrhunac te su započeli ozbiljni projekti. Neprestano sam kontaktirao s Đurovićem, skoro cijelo radno vrijeme. Poslovi su nam se svodili na izuzetno velike novčane vrijednosti.'
Simović je rekao da je Đurović kao poslovni čovjek bio posvećen: 'To se vidi u poslovanju firme, a privatno mi je postao prijatelj.' Kaže da su Đurovića zvali Boban i da je bio uključen i u boksački savez.
Đurović je, kaže, bio njegov vodeći partner te je u Beogradu financirao projekte s više od 34 milijuna eura, kao i jedan kompleks u Crnoj Gori. Na pitanje jesu li surađivali sa Sretenom Jocićem, tzv. Jocom Amsterdamom, Simović je rekao da nisu te da ga čak nisu ni spominjali, ali da je tek nakon Đurovićevog uhićenja saznao da je on ipak surađivao s Jocićem. 'Sreli smo se slučajno, jednom u hotelu Moskva, a drugi put u kafiću nogometnog kluba Partizan.'
Tvrdi da Đurović nije mogao putovati izvan zemlje, a da on to nije znao. Na pitanje odvjetnika Rajka Mlinarića zašto je u istrazi rekao da je Đurović nekada putovao u Zagreb, Simović je tražio da se to ispravi i da to nema smisla.
Na dan uhićenja Simović i Đurović trebali su se dogovoriti oko dokumentacije za preuzimanje drugog poduzeća te su se sastali oko 13.30 na ranom ručku. Đurović je tada rekao da mora odgoditi dogovor te usred razgovora otišao do granice s Hrvatskom gdje je uhićen s prvooptuženim Robertom Matanićem.
Na pitanje odvjetnika Rajka Mlinarića zašto je u istrazi rekao da je Đurović često putovao u Zagreb, Simović je rekao da su ga pogrešno interpretirali. Isti je odgovor dao i tužitelju Šašiću na pitanje o sasvim drugoj rečenici u kojoj je također potvrdio Đurovićevo putovanje u Zagreb. Simović je zatim, na inzistiranje sutkinje da objasni iskaz iz istrage i da odgovori zašto nije i u istrazi spomenuo poslovni sastanak, tvrdio da je spomenuo sastanak i da su ga pogrešno protumačili u istrazi. 'Ja sam u istrazi rekao ovo, a kasnije kada sam misli razložio, onda sam ustvari i rekao što sam rekao u odgovorima.'
Simović ne može vjerovati da je Đurović umiješan u ubojstvo Pukanića i Franjića zbog dojma koji je na njega ostavio kao poslovni suradnik: 'Zbog njegove poslovne energije, ne vjerujem da ću to ikada ponovno sresti. Za 8. mart (Međunarodni dan žena što se obilježava 8. ožujka, op.a.) zaposlenicama je davao novac i iz vlastitog džepa, bio je vrlo posvećen.'
Za druge optuženike Simović nikada nije čuo.
Podsjetimo, Đurović je u izjašnjavanju o krivnji na Županijskom sudu u Zagrebu rekao da je bogat toliko da živi sto godina ne bi mogao potrošiti svoj imetak.
Između ostalih svjedoku je pitanje postavio i prvooptuženi Robert Matanić i to uvjerljivom 'ekavicom'.
'Možete li da mi kažete je vas gospodin Đurović obavestio da neće da se nađete u 17 časova?', pitao je Matanić na što je svjedok odgovorio da nije.