Prva pucnjava dogodila se na zagrebačkom Vukomercu 12. rujna oko 19 sati, tek koju minutu prije nego je zvono u obližnjoj školi označilo završetak nastave. Tijekom sukoba dviju romskih obitelji meci ispucani iz kalašnjikova parali su zrak. Ova je pucnjava podigla najveću prašinu zbog blizine škole.

Devet dana kasnije u večernjim satima došlo je do pucnjave na frekventnom raskrižju Vukovarske i Držićeve. Navodno je opet bila riječ o romskom obračunu, no policija tvrdi kako nije bilo poveznice s protagonistima pucnjave na Vukomercu.

Zatim su 25. rujna, dakle četiri dana nakon okršaja na križanju Vukovarske i Držićeve ulice, stanovnike Dubrave oko 2.30 probudili pucnjevi. Navodno je pucano iz jurećeg automobila i to na kuću jedne romske obitelji.

U istom zagrebačkom kvartu u utorak navečer dogodio se i najnoviji incident. 'Možemo reći da se u ovom slučaju radi o sukobu u krim miljeu, čak imamo natruhe toga da bi se radilo o sukobu u narkomiljeu', rekao je u srijedu na konferenciji za novinare voditelj Službe općeg kriminaliteta zagrebačke policije Zvonimir Petrović.

Iako ne može govoriti o detaljima tog slučaja jer je kriminalističko istraživanje u tijeku, Petrović je otkrio da je većina sudionika događaja policiji poznata i da se širi na više osoba koje u prvi mah nisu bile dovedene u policijsku postaju. Uvjerava građane da je sve pod kontrolom. Iako su ovi događaji doveli do narušavanja subjektivnog osjećaja sigurnosti građana, analiza podataka za devet mjeseci pokazala je da je stanje sigurnosti na području Zagreba i Zagrebačke županije i dalje povoljno, tvrde u policiji.

'Policija se uvijek vadi na subjektivan osjećaj građana koji ne možete dokazati niti ga mjeriti. Sada kada im ne ide u korist, onda kažu da je to subjektivni osjećaj', kaže za tportal bivši načelnik krim policije i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila.

On, kaže, gleda činjenice, a činjenica je da smo u malo više od mjesec dana imali četiri pucnjave u gradu i da bi se netko trebao zamisliti nad time.

Pitamo ga što je s godišnjim statistikama o kriminalitetu koje idu na ruku policiji. 'Ako je to točno, u redu. Međutim tu bih ja izrazio skepsu. Imali smo situaciju u 90-ima, kada je četiri ili pet načelnika zagrebačke policije završilo u zatvoru jer su prikrivali kaznena djela. Nadzor u MUP-u nikako ne funkcionira i mi ne možemo znati što je istina. Kažu: 'Imate oštećenje na vratima', a ustvari je to pokušaj provale. Može se to fingirati, a duboko se nadam da se to ne radi, no skeptičan sam', kaže nam Cvrtila.

Dojam sigurnosti u kojoj su uživali građani glavnog grada pada u vodu nakon uličnih obračuna, s mecima koji fijuču na sve strane. Srećom, kolateralnih žrtava nije bilo.

'Jedna pucnjava će stvoriti osjećaj nesigurnosti kod građana više nego tisuću provala', dodaje Cvrtila.

Smatra kako je razlog tome činjenica da niz stvari u policiji ne funkcionira i kako je to sada došlo na vidjelo. 'MUP-om ne možete rukovoditi na način 'sve je u redu, sve je dobro'… Kada postavljate političke kadrove upitnog znanja, imate ono što imate', poručuje.

S obzirom na to da je, posebice u zadnjem slučaju u Dubravi, riječ o pripadnicima narkomiljea, bi li policija trebala takve skupine držati pod nadzorom, prismotrom? Cvrtila kaže da sustavno praćenje kriminalnih grupacija ne dopušta Zakon o kaznenom postupku.

'Tek kada se dogodi nešto takvo, onda se policija uključuje i stalno kaska za njima… Kriminalne grupe su profitne organizacije koje se ne bave samo jednom vrstom kriminala. Imate organiziran i uhodan kanal kojim mogu cirkulirati zlato, novac, droga, cigarete...', kaže. Prisjeća se kako je nekoć u bivšoj državi postojao nadzor, no kako je ukinuta ta opcija kao relikt prošlosti zbog jednog negativnog segmenta, a to su politički nadzori.

'Kriminalni nadzori su trebali ostati, a imaju ih i demokratske europske zemlje', zaključuje Cvrtila.