'Proces se događa pod neviđenom paskom javnosti, mediji odrađuju posao koji je nama bio na štetu i kada imate orkestriranu kampanju protiv jedne osobe, šanse da s time izađete na kraj su minimalne', kazala je Sloković gostujući u HTV-ovoj emisiji 'Nedjeljom u 2'.
'Presumpcija nevinosti u njegovom slučaju pokazala se promašenom i o njoj se ne vodi računa. Imamo i problema s pronalaženjem svjedoka jer je teško naći čovjeka koji želi svjedočiti čak i o neutralnim okolnostima, zato što ne želi da ga se percipira dijelom obrane Ive Sanadera', dodala je Sloković. Naglasila je da braniteljski tim bivšeg premijera ima poteškoća i zbog činjenice da su Sanaderu blokirani i imovina i svi računi, pa nemaju sredstava za plaćanje istražitelja, vještačenja i drugih troškova.

'Da, nešto nam je dosad plaćeno, ali sve se svodi na posudbe', kazala je. Svjesna je da sudjeluje u obrani osobe koja je vrlo omražena, barem u medijima, te da javnost 'samo čeka pravorijek o pet, deset ili petnaest godina zatvora'.

'Puno ljudi pita se zašto se ovi postupci uopće vode, no sva naša sredstva za borbu nisu iskorištena samo u ovim postupcima', kazala je Sanaderova odvjetnica. Priznala je da je, s obzirom na to da su bivšem premijeru praktički uskraćeni svi kontakti s vanjskim svijetom, došla do točke gdje 'dijeli njegove probleme, muku i tjeskobe'. Nisu postali prijatelji, ali međusobno se uvažavaju - pogotovo jer se u ovom slučaju 'događaju stvari koje se još nisu dogodile u pravosuđu i zato što nijedan postupak dosad nije vođen na takav način'.

Odvjetnica brojnih haaških optuženika smatra da ovaj sud ima dvije vrlo dobre posljedice, a to su dokidanje dojma o nekažnjivosti i izvođenje pred sud najviših dužnosnika poput Slobodana Miloševića, no tvrdi da Haag nema apsolutno nikakvu ulogu u pomirenju jer svaka njegova presuda izaziva reakcije.

'U Hrvatskoj je tijekom devedesetih politika diktirala što će tužiteljstvo raditi, a većina postupaka u Haagu jest posljedica činjenice da se nisu gonili zločini s hrvatske strane. Da se Državno odvjetništvo bavilo barem jednim dijelom tih zločina, koji su doista nesporni, do nekih postupaka ne bi ni došlo', smatra Sloković. Po njenom mišljenju, general Ante Gotovina u tom slučaju također ne bi bio optužen, barem za dio mimo zapovjedne odgovornosti.

'General Gotovina nije zaslužio prvu optužnicu, ali ono što se događalo na terenu jest odgovornost zapovjednika', kazala je, uz dodatak da je Haaški sud najveće greške napravio nakon dolaska Carle del Ponte, koja je previše politizirala svoj posao.
Jadranka Sloković opisala je razloge svog odlaska iz Državnog odvjetništva početkom devedesetih tvrdnjom da su ondje instalirani ljudi koji sa sustavom nisu imali veze i koji su bili eksponenti nekih političkih struktura.

'Odjednom se dogodilo da sve što ste naučili o pravu - više ne vrijedi. Počeli su stizati nalozi o odustajanju od progona ljudi bliskih HDZ-u i forsiranju progona njihovih političkih protivnika. Nas se počelo prozivati da 'štitimo komunjare' i prebrojavalo nas se po nacionalnoj pripadnosti. Osobno sam dobila nalog da u roku od nekoliko sati podnesem zahtjev za provođenjem istrage i pritvorom protiv Mirjane Jakelić, tražilo se da sazovem konferenciju za tisak i prozovem je kao kriminalku, i to zato što se tada aktivirala u Pokretu za Jugoslaviju. Smatrala sam da u kreditu koji je bio odobren tvrki Elan nije bilo kaznenog djela i to sam odbila, pa sam u roku od sat vremena zatražila razrješenje', kazala je Sloković.

Kao jedan od najvećih propusta Hrvatske označila je neprocesuiranje ubojica zagrebačke obitelji Zec.