Michal Šimečka je politolog i bivši novinar koji je svojoj stranci 2019., tek dvije godine nakon osnivanja, donio povijesni uspjeh - pobjedu na europskim izborima nad tradicionalnim političkim opcijama. Njegov potencijal prepoznala je i europska liberalna politička grupacija Renew Europe, predloživši ga za potpredsjednika Europskog parlamenta, a tu funkciju i danas obnaša kao prvi Slovak koji je dogurao tako daleko u europskoj politici.

Šimečkina akademska i profesionalna karijera je besprijekorna: nakon diplome političkih znanosti i međunarodnih odnosa na Karlovom sveučilištu u Pragu doktorirao je političke znanosti s počastima u Oxfordu. Sličnim putem išla mu je i novinarska karijera: iz slovačkog dnevnika SME nakon studija prebacio se u londonski Financial Times.

Političku pak karijeru gradio je postupno, napredujući od zvanja gostujućeg predavača u nekoliko uglednih britanskih politoloških obrazovnih ustanova, preko istraživačkog mjesta u Institutu za međunarodne odnose u Pragu, do savjetnika nekoliko slovačkih europarlamentaraca i češkog ministra vanjskih poslova.

Strelovit napredak bilježi nakon odlaska u Europski parlament, u kojem brzo postaje potpredsjednik frakcije Renew Europe, a zatim i glavni izvjestitelj za pripremu novog mehanizma za zaštitu demokracije i vladavine prava u zemljama članicama Unije. Vježbajući na primjeru Mađarske i 'neliberalne demokracije' Viktora Orbana, pripremao se i za obračun kod kuće s Robertom Ficom, o čijem smo kopiranju diktatora iz susjedstva već pisali.

Glavni smjer Šimečkina političkog angažmana jest snažna podrška društvenim skupinama diskriminiranima u slovačkom društvu, poput LGBTIQ zajednice i romske nacionalne manjine. Često se pojavljuje na njihovim okupljanjima, katkad i u društvu supruge, 32-godišnje plesačice i koreografkinje Soňe Ferienčíkove, s kojom ima trogodišnju kćer Táňu. Kad je riječ o obiteljskoj pozadini, nije nevažno napomenuti da dolazi iz obitelji duge političke tradicije - otac mu je novinar Martin M. Šimečka, djed češko-slovački filozof, književnik i disident Milan Šimečka, a prapradjed gradonačelnik Bratislave u austrougarsko doba Matej Metod Bell.

Koliko mu je bogato obiteljsko nasljeđe prednost, toliko je i nedostatak, procjenjuju analitičari. Šimečku, naime, dio javnosti vidi kao predstavnika bratislavskog liberalnog kluba, smatrajući ga dosta otuđenim u odnosu na ostatak zemlje - kako kaže jedan bivši vladin dužnosnik, 'on zbilja ne zna u što se uvalio'. Također, tijesna prednost ispred Fica (svega 18 u odnosu na 17 posto, prema posljednjim istraživanjima) nameće potrebu za koaliranjem s nekom od manjih stranaka, a to će teško biti kršćanski demokrati (zbog svjetonazorskih razloga), desni populisti Mi smo obitelj (čiji predsjednik Boris Kollar ima trinaestoro djece iz 11 brakova) te još jedna liberalna stranka, Stranka slobode i solidarnosti (SaS), a koja progresivce smatra 'marksistima'.

Čak i ako se dogovore oko svjetonazora i ideologije, teško će naći partnera oko ekonomskih tema: Progresivna stranka, naime, svojim biračima obećava da neće dizati poreze, što je u predizbornim debatama ocijenjeno kao vrlo kontroverzna taktika jer je državni proračun u teškom minusu. Upravo iz tih razloga Šimečka i progresivci ne mogu računati na koaliciju s lijevom strankom Hlas bivšeg privremenog premijera Petera Pellegrinija, a koja bi s podrškom od oko 13 posto kao trećeplasirana na izborima mogla odlučivati o idućem pobjedniku.

Kad ga suoče s kritikama i negativnim prognozama o koalicijskom potencijalu, Šimečka nudi nešto drukčiju perspektivu: 'U Bruxellesu sam naučio da je moguće raditi s ljudima s kojima se ne slažeš ako među vama postoje dijalog i poštovanje', tvrdi. Slično je govorio i Andrej Plenković prije nego što se vratio iz Bruxellesa i shvatio da HDZ na vlasti drže likovi poput Ladislava Ilčića i Ivana Tepeša. Hoće li Šimečka krenuti Plenkovićevim stazama i ostaviti udobnu briselsku fotelju radi vrućeg stolca slovačkog premijera, doznat ćemo nakon izbora u subotu.