Od početka rata u Ukrajini Bratislava je snažno podržavala Ukrajinu. Slovačka je, između ostalog, bila prva država NATO-a koja je Kijevu isporučila borbene zrakoplove.

Ali istraživanja javnog mnijenja pokazuju da će na prijevremenim izborima 30. rujna pobijediti stranka Smer-SD (Smjer - socijaldemokracija), čiji čelnik Robert Fico daje izjave na liniji s retorikom Kremlja.

'Rat u Ukrajini počeo je 2014., kada su ukrajinski fašisti ubijali civile ruske nacionalnosti', ustvrdio je Fico, ponavljajući ruske tvrdnje.

Fico je također obećao da, kad dođe na vlast, Ukrajini neće više poslati ni metka te se protivi pokušajima Kijeva da se pridruži NATO-u i osudio je sankcije EU-a protiv Rusije. Pod Ficom bi Slovačka vrlo brzo postala nalik Orbanovoj Mađarskoj, članici EU-a koju najviše 'gotive' u Kremlju otkada su pokrenuli invaziju na Ukrajinu.

Poznato lice

Fico svakako nije nepoznato lice u slovačkoj politici. U dva navrata služio je kao premijer, od 2006. do 2010. te od 2012. do 2018. godine. S vlasti je otišao na valu prosvjeda protiv vlade nakon brutalnog ubojstva novinara Jana Kuciaka i njegove zaručnice.

Kuciak je istraživao mutne veze između talijanske mafijaške organizacije 'Ndrangheta', poslovnih ljudi, političara i drugih visokih dužnosnika kada je ubijen. Ficova stranka Smer, koja se opisuje kao ruralne socijaldemokrate, poražena je na sljedećim izborima 2020. i našla se u oporbi nakon više od desetljeća gotovo neprekinute vladavine.

Međutim novu vladu, koju je predvodila Stranka običnih ljudi (OLANO), karakterizirali su razjedinjenost i nesnalaženje. Premijer Igor Matovič pao je jer je tijekom pandemije koronavirusa dogovarao uvoz ruskog cjepiva Sputnik mimo europskih procedura, a njegov nasljednik Eduard Heger brzo je gubio potporu koalicijskih partnera, da bi na koncu ostao bez ministara, zbog čega je predsjednica Zuzana Čaputova formirala prijelaznu vladu. Cijeli kaos je iz oporbe koristio Fico obećavajući da će vratiti stabilnost.

Što je Heger bio slabiji i neodlučniji kod kuće, to je imidž koji je projicirao u inozemstvu bio jači. Nakon napada Rusije na Ukrajinu, Slovačka je stala na stranu onih zemalja koje su dragovoljno pomogle ratnim izbjeglicama te je isporučivala oružje Ukrajincima.

Oporba se tada brzo sjetila vanjske politike Mikulaša Dzurinde, a koji je 1999. godine otvorio nebo za prelijetanje borbenih zrakoplova NATO-a prema Beogradu. Pomoć Ukrajini opisala je kao potkopavanje mira radi interesa SAD-a, piše Green European Journal.

Kao i u slučaju rata u bivšoj Jugoslaviji, Fico je mogao računati na povijesni sveslavenski sentiment, koji još uvijek prožima slovačko pamćenje i udžbenike, motivirajući mnoge Slovake da odbace, barem donekle, jasnu granicu između agresora i žrtve. Radije će opravdati agresora ili potražiti vanjskog režisera slavenske bitke.

Ficova opozicija koristila je popularnu ideju da kad god vlada pomaže manjinama ili strancima, to ide na štetu većine. Stoga bi mogli delegitimizirati pomoć Ukrajini kao oduzimanje zaslužene pažnje slovačkim građanima. Dok široke mase pate zbog visoke inflacije i strahuju od daljnjih kriza u bliskoj budućnosti, nemaju problema vjerovati da je vlada prestala mariti za njih zato što se brine za Ukrajinu.

Navode da u Slovačkoj nikada nije bilo teško podignuti protuameričke glasove, što je naslijeđe Hladnog rata. Istodobno, još puno prije aneksije Krima 2014. godine, Kremlj je predano vodio računa o održavanju proruske misaone infrastrukture u javnom prostoru postsocijalističkih zemalja.

Povratak na velika vrata

Značajan dio Slovaka vidio je invaziju na Ukrajinu očima Kremlja. Prema podacima Globseca iz svibnja 2023. godine, nakon više od godinu dana rata, 34 posto Slovaka za njega krivi kolektivni Zapad, a 17 posto njih Ukrajinu.

Oporba je pritom koristila proruske narative da bi se zalagala za zaštitu slovačkih interesa od američkog avanturizma. Štoviše, interes vlade za ukrajinske poslove predstavili su kao nedostatak interesa za Slovačku.

Prije tri godine doslovno otjeran od svjetine, odbačen od partnera i poražen na biralištima, Fico se vraća na velika vrata. Uskoro bi mogao formirati vladu koja bi mogla oponašati Orbanovu Mađarsku. Krajnji desničari mogli bi sjediti u njegovoj vladi, kao u Finskoj, ili ponuditi svoju vanjsku potporu, kao u Švedskoj. Fico pritom nije isključio postizborni koalicijski dogovor s krajnje desnom strankom Republika, sada četvrtom sa osam posto prema anketama.

Smer-SD trenutno vodi u anketama s 20 posto glasova, unatoč optužbama za korupciju. Fico i njegov ministar unutarnjih poslova također su prošle godine optuženi za osnivanje organizirane kriminalne skupine.

Predvođena potpredsjednikom Europskog parlamenta Michalom Šimečkom, liberalna Progresivna slovačka stranka druga je s 15 posto, a ljevičarska stranka Hlas-SD bivšeg Ficova saveznika Petera Pellegrinija treća je s 14 posto.

Politička previranja i unutarnje borbe od prošlih izbora iscrpili su mnoge glasače, što donosi korist strankama kao što su Smer-SD i Republika.