'Dioba vlasti je jedini izum međusobne kontrole vlasti, ali to je u osnovi jedan kooperativni model u kojem su akteri svjesni da moraju surađivati', objašnjava Smerdel. Ispričao je da je ondašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery kritizirao model rekavši da ništa ne valja jer nije određen fokus vlasti. 'Fokus vlasti se mora znati', kazao je Montgomery tada. Čovjek je diplomat, a prije je bio vojnik pa sam mislio da griješi. Danas mi se čini da je upravo ovo što se događa htio reći', priča Branko Smerdel.

Milanović stalno tvrdi, nastavlja ustavni stručnjak, da ne može biti više vlasti u državi, nego samo jedna. 'Ako su akteri osuđeni na suradnju, onda ne bi trebali davati izjave da je jedna vlast u državi, kada ih, prema Ustavu, imaju tri i još lokalna', naglašava Smerdel. Prema njegovom mišljenju, da je model zaživio moći će se reći tek kada netko nekoga posjeti i to ne bude vijest za naslovnice. To što je predsjednica Grabar Kitarović zvala Zorana Milanovića na konzultacije u svojstvu predsjednika SDP-a, za Smerdela ne mijenja mnogo na stvari.

'Predsjednik ima pravo svakoga zvati, ali nisu se svi dužni odazvati. Hoće li se odazvati pozivu predsjednika, pitanje je pristojnosti. Kad je mene predsjednik Ivo Josipović zvao da surađujem na ustavnim promjenama, ja sam se odmah odazvao', kaže Smerdel. Napominje da su se premijer i predsjednik sabora dužni odazvati pozivu predsjednika. Prisjetio se da je Franjo Tuđman stalno zvao predsjednike stranaka.

'Riječ je o modelu gdje se računa na suradnju. Ali kod nas to nije zaživjelo. Josipović je dugo tajio neslaganja s Milanovićem. Mesić i Račan se od početka nisu podnosili. Josipović i Kosor su se više gospodski ustavno prepucavali, a Grabar Kitarović i Milanović više živčano', kaže ustavni stručnjak i zaključuje da svađe dužnosnika dovode u pitanje funkcioniranje sustava.

Sociolog Sven Marcelić sa Sveučilišta u Zadru primjećuje da se konfrontacija Milanovića i Grabar Kitarović koja je započela pred kraj predsjedničkih izbora, nastavila i kasnije jer oboje smatraju da će od nje profitirati na predstojećim parlamentarnim izborima.

'Cijela strka oko nedolaska Milanovića na konzultacije na Pantovčak, stvorena je jer mi generalno nemamo kontinuiranu političku praksu što raditi u ovakvim situacijama, je li normalno da premijer dođe na razgovor kod novog predsjednika ili ne, je li to nešto što je dio tradicije ili nije, da se bez protokola uzimaju kao norme jer norma se stječe ponašanjem', objašnjava Marcelić.

Upravo, nastavlja, nepostojanje norme ili prakse zbog nedostatka demokratske tradicije, naš je problem. 'Nepostojanje nepisanog protokola, recimo, koliko puta godišnje se sastaju premijer i predsjednica, otvara put proizvoljnom pristupu u politici', kaže Marcelić. Zaboravlja se, nastavlja, da u takvoj mladoj demokraciji stabilnost postupaka političara djeluje na stabilnost političkog sustava. Smatra da je sastanak tadašnje premijerke Jadranke Kosor i predsjednika Ive Josipovića, koji su bili iz različitih stranaka, mogao biti put za formiranje nepisane norme i preporuke za postupanje u takvim situacijama. Nije se dogodio.