Jandroković je kazao da na sjednici Vijeća za obranu nije imao mobitel, već ga je imao nakon sastanka i nakon upozorenja, a tvrdi i da ga je na početku sastanka odložio na mjesto koje je predviđeno za to. Predsjednik Hrvatskog sabora pritom je prozvao Milanovića.

'Osim što je stalno upadao u riječ admiralu Robertu Hranju i patronizirao, dogodila se i situacija u kojoj je Milanović dao ocjenu stanja HV-a na način koji me zaprepastio. Kada sam dobio riječ, pitao sam admirala Hranja što on misli o toj ocjeni, no Milanović mu nije dao doći do riječi i došlo je do neugodne verbalne razmjene između nas', rekao je Jandroković.

Milanović sada, u novoj epizodi obračuna najviših hrvatskih državnih dužnosnika, odgovara Jandrokoviću. Objavu s Facebooka prenosimo u cijelosti.

Njonjo se danas pohvalio da je ‘tijekom sjednice Vijeća za obranu njegov mobitel bio izvan prostorije’. Potvrdio je da je tijekom sastanka Vijeća za nacionalnu sigurnost ‘imao’(sic!) mobitel, ali da ga je nakon ‘upozorenja’ (mojega) ‘odložio na mjesto koje je za to predvidjeno’. Sjajno!

Kao prvo, sasvim je nebitno tzv. ‘mjesto za odlaganje mobitela’; mobiteli nisu automobili da ih se propisno parkira. Ali zato itekako postoji izričita zabrana unošenja mobitela. Njonjo je, na užas većine Hrvatica i Hrvata, već godinama predsjednik Sabora. Ovo mu je, kumulativno, bilo po prilici deseto Vijeće na kojem je sudjelovao tj. doslovno i isključivo tupavo buljio i šutio, a svega dvije minute spektakularno urlao svojim unjkavim glasićem. Unošenje mobitela ili bilo kojeg dugog sredstva za elektroničku komunikaciju STROGO JE ZABRANJENO. Radi se o najelementarnijoj sigurnosnoj kulturi. Nije još naučio. Još jedan drugoredaš/ponavljač.

Ne znamo i ne možemo znati je li istinita Njonjina tvrdnja da tijekom Vijeća za obranu (koje je održano prvo po redu i trajalo puna tri sata) nije kod sebe imao mobitel. Istina je, nije uhvaćen pri tipkanju, niti ga je odložio na stol. To bi bilo uočeno. Je li ga, kao što je uobičajeno, naprosto držao u džepu sakoa ili hlača, možemo samo nagađati.

A opet, ne moramo nagađati, jer nema baš nikakve sumnje da je bilo upravo tako. Kako drukčije objasniti neobjašnjivo - to da je nakon pune tri ure, prekaljen, savjestan i bistar kakav jest, mobitel, do tada propisno odložen u nekakvu fantomsku ‘odlagaonicu’, jednostavno unio u dvoranu za sastanak Vijeća i mrtav hladan krenuo u korespodenciju s vanjskim svijetom. Kao neki smušenjak koji iz stana na ulicu izađe u kupaćim gaćama i tek na upozorenje prolaznika uoči da mu je roba ostala ‘odloženom’ u stanu, na za to (ne)predviđenom mjestu. Ili možda jest običan smušenjak…?

Lažna je, ali prije svega sasvim nelogična, tvrdnja da sam ‘stalno upadao u riječ’ načelniku GS admiralu Robertu Hranju. Znamo se i surađujemo barem dva desetljeća. Zadnjih godinu i pol vrlo intenzivno i kvalitetno. Informirano i angažirano. Neće valjda jedan smušeni, sigurnosno nepismeni fićfirić, nakon što ga je jučer podmuklo pokušao navući da javno prozbori o (povjerljivim) detaljima sastanka, Admirala ‘braniti’ od predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH.