Iz Ureda predsjednika Republike oglasili su se priopćenjem kojega potpisuje glasnogovornik Nikola Jelić, a vezano uz sustavno zlostavljanje vrha Hrvatske vojske, navodi se, i sve većeg broja hrvatskih vojnika kojima ministar obrane i dalje uskraćuje isplatu pripadajućih materijalnih prava za uredno i zakonito izvršene zadaće.

Uz priopćenje su priložili i dopise ministra obrane upućene načelniku Glavnog stožera kao i odgovor načelnika Glavnog stožera upućen ministru obrane.

Priopćenje iz Ureda predsjednika RH prenosimo u cjelosti:

'Ministar obrane Mario Banožić nastavlja sustavno zlostavljati vrh Hrvatske vojske i sve veći broj hrvatskih vojnika kojima i dalje uskraćuje isplatu pripadajućih materijalnih prava za uredno i zakonito izvršene zadaće.

I nakon što je izvanredni inspekcijski nadzor, kojega je pokrenuo sam ministar, utvrdio kako Glavni stožer OSRH i načelnik Glavnog stožera nisu postupali protivno zakonu u pružanju potpore Uredu predsjednika Republike, taj isti ministar opet je optužio admirala Roberta Hranja da postupa protivno Zakonu o obrani jer je pružio potporu Uredu predsjednika Republike slanjem vojnika na ceremoniju polaganja vijenca povodom obilježavanja 30. godišnjice ukopa hrvatskih branitelja poginulih u Kusonjama (5. veljače 2022.) i slanjem vojnika na ceremoniju polaganja vijenca na obilježavanju 30. godišnjice osnutka 2. Topničkog diviziona Đakovo kod Spomen obilježja hrvatskim braniteljima u Đakovu (5. veljače 2022.).

Umjesto da objavi zapisnike Inspektorata obrane – kao što je to više puta tražio i Predsjednik Republike - koji potvrđuju kako Glavni stožer OSRH ne postupa protivno zakonu kada pruža potporu Uredu predsjednika Republike, ministar obrane nastavio je svoje prljavo političko djelovanje koje je započeo, vidimo sada, još kao ministar državne imovine. Napokon je jasno i zbog čega ne želi javnosti otkriti zapisnike Inspektorata obrane: taj ministar specijaliziran za lov u mutnom otkrio bi da sada zloupotrebljava hrvatske zakone na štetu Hrvatske vojske kao što je ranije zloupotrebljavao zakone na štetu državne imovine.

U svojoj jadnoj namjeri da si dade na važnosti koju nema ni po Ustavu, niti po zakonu – a pogotovo nema po sposobnostima – ministar je slanjem gotovo 200 spomenutih dopisa načelniku Glavnog stožera bezuspješno pokušao ispolitizirati i zastrašiti vojni vrh. Ni u jednom dopisu, međutim, ministar se ne poziva, jer se ne može pozvati, na određenu zakonsku odredbu budući da nema takve koja bi njemu dala za pravo. Utvrdio je to, uostalom, i Inspektorat obrane kojega je ministar bezuspješno instruirao.

A koliko je nedosljedan sam sebi u svojim muljanima vidi se iz sljedeće činjenice: nakon što je dobio nalaz Inspektorata obrane, Banožić je u siječnju prestao slati svoje dopise i prestao optuživati vojni vrh za nezakonito pružanje potpore Uredu predsjednika Republike. Sedam zapovjedi načelnika Glavnog stožera kojima se pruža potpora Uredu predsjednika Republike, koje su izdane nakon dostave zaključaka Inspektorata obrane, nisu mu bile sporne.

A onda se ovoga tjedna ministar valjda uplašio da prestaje biti koristan šefu, pa je opet počeo slati dopise Glavnom stožeru. Računajući na potporu svoga šefa, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića - kojemu je zaštita nesposobnih i korumpiranih ministara svakodnevni posao - Banožić si je opet umislio da može zastrašiti vojni vrh slanjem šikanoznih dopisa iz kojih se vidi kako niti razumije Zakon o obrani, niti mu je stalo do poštivanja zakona.

Da mu poštivanje zakona nije osobina svjedočimo od početka njegovog političkog djelovanja: čim se dočepao upravljanja državnom imovinom, Banožić si je sredio korištenje jednog od najvećih stanova u državnom portfelju, iako nije imao pravo na njega. Lovac u mutnom nije tu stao, pa se iz ministra državne imovine brzo prometnuo u dilera državne imovine kojim bi se pozabavio i DORH, da nije na kratkoj Plenkovićevoj uzici. Umjesto da državi osigura naplatu za korištenje državnih prostora, zahvaljujući ministru država je izgubila milijune zbog neplaćene najamnine.

Samo takav valjda mogao je biti nagrađen mjestom ministra obrane s kojega je nastavio lukrativno tumačenje i korištenje zakona. Ne znajući što je zadaća i uloga Hrvatske vojske, posuđivao je besplatno raketnu topovnjaču HRM-a, koristio vojne avione kao osobnu taxi službu, a vojnu mehanizaciju za osobnu promidžbu po svojoj izbornoj jedinici.

Iako je teško reći što je najgore što taj nesposobni ministar radi, nasrtajem na vojni vrh i hrvatske vojnike prešao je granicu na kojoj ga čeka polaganje računa. Zakonom propisanu isplatu materijalnih prava, nakon pripadnika Počasno zaštitne bojne, sada tatovski uskraćuje i vojnicima HRZ-a, Zapovjedništva za potporu i Pukovnije vojne policije. Hrvatski vojnici izvršili su svoje zadaće – pružajući potporu Uredu predsjednika Republike - prema zakonu i moraju biti plaćeni za to. U posve jasnom i argumentiranom dopisu, objasnio mu je to i načelnik Glavnog stožera koji nepismenom Banožiću mora gotovo pa nacrtati kako provedba zadaća koje obavlja Vojna policija, na primjer, ne može biti uvjetovana nikakvim prethodnim suglasnostima.

Načelnik Glavnog stožera učinio je sve da objasni ministru zakone i pozvao ga je da hrvatskim vojnicima isplati sve neisplaćene naknade, sada već više od 33 tisuće kuna, koje im je ministar nezakonito, njemu svojstveno, zapravo oteo. Jednako tako, objasnio mu je kako Glavni stožer ne postupa suprotno Zakonu o obrani prilikom donošenja zapovijedi o pružanju potpore Oružanih snaga RH Predsjedniku Republike i Vrhovnom zapovjedniku OSRH jer je i izvanredni inspekcijski nadzor utvrdio kako nema nepravilnosti u postupanju Glavnog stožera OSRH. Bilo je to jasno svakom pismenom, osim ministru obrane, i ranije jer Zakon o obrani je jasan.

Ministrovi dopisi načelniku Glavnog stožera – kojima sebe uporno želi ugurati u zapovjedni lanac – nakon svega mogu se tumačiti ne više samo kao nepoznavanje i zloupotreba zakona, već kao politička agresija na ustavni poredak i Hrvatsku vojsku. Ministrov pokušaj da se ograniči ustavna ovlast Predsjednika Republike kao Vrhovnog zapovjednika OSRH, omalovažavanje načelnika Glavnog stožera i šikaniranje hrvatskih vojnika nepopravljivo šteti funkcioniranju zapovjednog lanca, unosi nemir u Hrvatsku vojsku i ugrožava normalno djelovanje Oružanih snaga RH.

Vodeći brigu o funkcioniranju Oružanih snaga RH i štiteći Hrvatsku vojsku od ministrove nesposobnosti i politizacije, Predsjednik Republike više je puta upozorio i predsjednika Vlade na njegovo štetočinsko djelovanje. Budući da se predsjednik Vlade oglušio na svaki argument i nastavlja štititi svog, po svemu što vidimo, ne samo nesposobnog već i za korupciju osumnjičenog ministra, sva odgovornost za izglednu štetu u Hrvatskoj vojsci bit će na Andreju Plenkoviću.'