Njemački tjednik Die Zeit je istražio kako se bivši povjerenici Europske komisije koriste pravom na novčana primanja i nakon što napuste svoje odlično plaćene funkcije. Mogućnost da mjesecima nakon mandata primaju plaću osmišljena je kako bi povjerenike odvratila da odmah preuzmu visoke pozicije u biznisu, no u praksi se pokazalo da to baš ne funkcionira
Za sve je kriva odluka iz 1967. godine, kada je pod nazivom Regulation No 422/67/EEC, No 5/67 odlučeno da članovi Europske komisije imaju pravo na primanje plaće čak tri godine nakon što su napustili svoju poziciju u vrhu europske administracije. Namjera je bila spriječiti sukob interesa i to da visoki europski dužnosnici svoju karijeru odmah nastave u svijetu biznisa, o čijim su pravilima poslovanja odlučivali kao europski povjerenici, no u međuvremenu se pokazalo da stvari drugačije funkcioniraju u praksi. Ranije ove godine je spomenuta regulacija promijenjena te je ‘tranzicijska isplata’ skraćena na period od dvije godine, s time da se nova uredba odnosi na nova imenovanja.
Europska komisija koju je vodio bivši portugalski premijer Jose Manuel Barroso imala je mandat od 2004. do 2014. godine, a sastojala se od 27 povjerenika i povjerenica koji su dolazili iz tadašnjih 27 država članica Europske unije. S povjereničkim poslom su službeno završili 31. listopada 2014. godine, ali 16 članova Barrosove komisije i danas prima mjesečne isplate iz Bruxellesa.
Po osobi to godišnje iznosi najmanje 99 tisuća eura, a mjesečno najmanje 8333 eura! Naime, naknada iznosi između 40 i 65 posto plaće europskog povjerenika, koja je u mandatu Barrosove komisije bila viša od 20 tisuća eura mjesečno.
Njemački tjednik Die Zeit došao je do liste 16 bivših povjerenika tek nakon višetjednog natezanja s Europskom komisijom, koje je eskaliralo do toga da je tjednik u jednom momentu prijetio tužbom pred Sudom EU-a u Luksemburgu.
U međuvremenu je portal Politicioobjavio svih 16 imena, a to su abecednim redom: Joaquín Almunia Amann (Španjolska), László Andor (Mađarska), Tonio Borg (Malta), Dacian Cioloș (Rumunjska), Maria Damanaki (Grčka), Karel De Gucht (Belgija), Jacek Dominik (Poljska), Štefan Füle (Češka), Connie Hedegaard (Danska), Siim Kallas (Estonija), Janusz Lewandowski (Poljska), Ferdinando Nelli Feroci (Italija), Andris Piebalgs (Latvija), Janez Potočnik (Slovenija), Algirdas Šemeta (Litva) i Androulla Vassiliou (Cipar).
Naknade dobili i nakon samo nekoliko mjeseci
Neki od njih su na povjereničkim pozicijama bili tek nekoliko mjeseci, poput Poljaka Dominika, ali svi navedeni koriste pravo trogodišnjih mjesečnih naknada nakon što su prestali biti dio Europske komisije.
Na listi nema bivšeg šefa Barrosa, koji sada radi za Goldman Sachs, ali europski novac prima i bivši belgijski ministar vanjskih poslova Karel De Gucht, od 2009. do 2010. povjerenik za međunarodnu suradnju, humanitarnu pomoć i krizne situacije, koji je od 2010. godine avanzirao na mnogo moćniju poziciju povjerenika za trgovinu. Svoje iskustvo na čelu EU Tradea De Gucht je očito dobro unovčio aktualnim angažmanom u kompanijama ArcelorMittal i Proximus, u čijim je nadzornim odborima. De Gucht je bio i ključna osoba u lansiranju pregovora o TTIP-u s europske strane, a prema podacima koje je objavio Die Zeit, godišnje prima oko 125 tisuća eura naknade od Europske komisije, u kojoj ne radi već dvije godine.
'Sistem, očito, ne funkcionira'
Pravo na trogodišnju naknadu je aktivirala i bivša povjerenica iz Danske Connie Hedegaard, koja sad sjedi u upravi energetske kompanije Danfoss. Zanimljivo je da naknadu dobivaju i Dacian Cioloș, koji je aktualni premijer Rumunjske, te zastupnik u Europskom parlamentu Janusz Lewandowski, u kojem plaća nije za bacanje.
Iz nevladine udruge Corporate Observatory Europe su na upit Die Zeita sve to komentirali sljedećim riječima: ‘Načelno nemamo problem s naknadama. No one su osmišljene kako bi se izbjegli sukobi interesa, ali ovaj sistem očito ne funkcionira.’
Tako je to s ministrima u 'europskoj vladi'. Za usporedbu, ministri u hrvatskoj Vladi, nakon što im istekne puni mandat, mogu šest mjeseci primati naknadu u visini pune plaće, koja u prosjeku iznosi oko 18.000 kuna, te još šest mjeseci u visini pola plaće. Nedavno usvojenim izmjenama Zakona o pravima o obvezama državnih dužnosnika određeno je da, ako na dužnosti provedu manje od godine dana, rokovi se skraćuju na tri mjeseca, a ako na dužnosti provedu manje od tri mjeseca, onda nemaju pravo ni na kakvu naknadu.
