Po definiciji organska hrana je ona koja u tijeku uzgoja, proizvodnje, tvorničke obrade i skladištenja nije bila podvrgnuta tretiranju umjetnim gnojivima i pesticidima, odnosno insekticidima, herbicidima i fungicidima. Logično je zaključiti da je bolje odlučiti se za nju nego za konvencionalnu jer je zdravija. No je li uistinu tako?
Na temu razlike u nutritivnim vrijednostima organske i konvencionalne hrane napravljene su brojne studije, a zaključak je da nema znanstvenog konsenzusa oko toga je li organska uistinu bolja.
Jedna pregledna studija objavljena 2009. u časopisu American Journal of Clinical Nutrition u kojoj je analizirano više od 50.000 izvješća te posebno 162 relevantna istraživanja utvrdila je kako ne postoje dokazi da je organski uzgojena hrana nutricionistički superiorna konvencionalnoj.
Stoga se tom temom ovdje nećemo baviti, već pesticidima, odnosno otrovima koji su drugi glavni argument u prilog organskoj hrani.
Je li organsko manje toksično?
Činjenica je da je više istraživanja pokazalo da organski uzgojena hrana sadrži manje umjetnih pesticida od konvencionalne. No što to točno znači i je li ta razlika vrijedna i do tri puta veće cijene?
Prije svega valja znati da se i u organskom uzgoju koriste pesticidi, uglavnom prirodni, ali i neki umjetni. Pritom se pretpostavlja da su prirodni sigurniji od umjetnih. To je u većini slučajeva točno, međutim, postoje neke važne iznimke. Primjerice rotenon, otrov koji stvaraju određene mahunarke, jest insekticid koji je dozvoljen i često korišten u organskoj poljoprivredi, a mnogo je otrovniji od većine umjetnih pesticida. Neka istraživanja pokazala su da čak može uzrokovati bolest nalik na Parkinsonovu. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) preporučila je da dnevna doza unosa rotenona ne bi smjela biti veća od 0,004 miligrama po kilogramu tjelesne težine. Za usporedbu herbicid glifosat, poznatiji kao Roundup, smije se konzumirati u količinama do 0,1 miligrama dnevno, što znači da je 25 puta manje toksičan od prirodnog rotenona. Popularni pesticid ftalimid, poznat kao Captan, je čak 32,5 puta manje toksičan, a pirimetanil 42,5 puta.
Budući da organski uzgajivači pribjegavaju uporabi pesticida samo kada moraju, mogli bismo zaključiti da će ih na proizvodima biti malo. Nažalost, to nije nužno točno. Naime, prirodni pesticidi se preporučuju kao benigniji za okoliš zato što se brže raspadaju. To pak znači da će ih uzgajivači često biti prisiljeni primijeniti više puta kako bi postigli istu razinu zaštite plodova. Primjerice jedno istraživanje provedeno 1989. na Sveučilištu McGill pokazalo je da je uz pomoć prirodnih pesticida moguće postići 75 postotan urod samo ako su jabuke njima prskane najmanje šest do sedam puta tijekom sezone. S druge strane umjetnim pesticidom ostvaren je urod od 90 posto uz samo četiri prskanja.
No što je sa svim onim studijama koje su pokazale da organsko voće i povrće sadrži manje tragova pesticida od konvencionalnog? Odgovor je da su u njima provedena samo testiranja na umjetne pesticide. U nekoliko rijetkih studija koje su testirale obje vrste pesticida znanstvenici su utvrdili da između 15 i 43 posto organskih proizvoda sadrži mjerljive tragove prirodnih, umjetnih ili čak oba pesticida. Nažalost, do danas nije objavljena niti jedna opsežna studija koja bi predstavila usporedbu razina tih tragova na organskim i konvencionalnim proizvodima te zdravstvenih rizika koje bi mogli uzrokovati. Zapravo bi takvu usporedbu bilo vrlo teško napraviti jer količine pesticida na organskim i konvencionalnim proizvodima uvelike ovise o uzgajivačima i specifičnim uvjetima koji variraju iz godine u godinu u nekom geografskom području.
Koliko su opasni pesticidi koje konzumiramo?
Zbog svega navedenog preostaje nam da se pitamo koliko je uistinu toksična konvencionalna hrana koju konzumiramo.
U jednoj studiji objavljenoj 2011. u časopisu Journal of Toxicology znanstvenici s University of California-Davis analizirali su konvencionalno uzgojeno voće i povrće koje su aktivisti nevladine udruge Environmental Working Group (EWG) na svojoj listi 'Dirty Dozen' (12 prljavih) izdvojili kao najzagađenije pesticidima. Ove godine na vrhu tog popisa našle su se jabuke, jagode i grožđe.
Voditelj studije Carl Winter otkrio je niz pogrešaka u metodologiji udruge, među ostalim i to da ona uopće nije usporedila razine pesticida s gornjim granicama koje preporučuje Američka agencija za zaštitu okoliša već se ravnala isključivo postotkom proizvoda na kojima su utvrđeni njihovi tragovi.
Winter i njegovi kolege stoga su odlučili analizirati koliko su stvarno toksični proizvodi s liste '12 prljavih'.
Na temelju podataka Američkog ministarstva poljoprivrede (USDA) procijenili su prosječne količine svakog pesticida na konvencionalnim proizvodima te količine koje prosječni Amerikanac dnevno preko njih unosi u organizam.
Što je pokazalo njihovo istraživanje? Krenimo od jabuka koje su najzagađeniji plod od '12 prljavih'. Winterov tim je utvrdio će prosječni Amerikanac konzumirajući uobičajene količine jabuka i proizvoda od jabuka, u tijelo unijeti 787 puta manje najčešćeg pesticida tiabendazola od sigurnih granica koje preporučuje EPA.
U ostalim proizvodima utvrđene su još niže razine. U prosjeku su one na '12 najprljavijih' 1000 puta niže od preporučenih. Čak i ako se u obzir uzme određeni kumulativni efekt toksina, oni ne mogu doći ni blizu granicama koje preporučuje EPA. Pritom treba imati na umu da su te granice iz sigurnosnih razloga najmanje 100 puta niže od doza koje su u testovima na životinjama koje su ih konzumirale cijeli život uzrokovale i najmanje znakove oboljenja. Konačno treba istaknuti da su sva navedena istraživanja rađena na proizvodima koji nisu oprani, a poznato je da većinu pesticida možemo ukloniti pranjem.
Prirodna toksičnost bilja
U ovim promišljanjima ne treba zaboraviti još jednu važnu činjenicu – da voće i povrće sadrži brojne prirodne otrove kao što su flavonoidi, vodikov peroksid i formaldehid, među ostalim i zato što se biljke same nastoje obraniti od napasnika. Jedno istraživanje koje je proveo Bruce Ames, direktor Centra Nutrition & Metabolism u Istraživačkom institutu Dječje bolnice u Oaklandu utvrdilo je da prosječni Amerikanac dnevno kroz voće i povrće konzumira oko 1.500 miligrama prirodnih otrova što je oko 16.000 puta više od 0,09 miligrama koje konzumira u obliku umjetnih pesticida. Ti prirodni otrovi također mogu izazvati rak. Primjerice jedna šalica kave sadrži količine toksina koje će prosječni Amerikanac kroz umjetne pesticide unijeti u godini dana. Neprofitna organizacija National Research Council 1996. je u svojem izvješću za američke vlasti upozorila da bi 'prirodne komponente hrane mogle biti veći razlog za zabrinutost od umjetnih toksina kada je u pitanju rak'.
Omjer štete i koristi
Naravno, to ne znači da nije dobro jesti voće i povrće. Naprotiv, dobrobiti koje oni donose organizmu daleko nadmašuju štete. Poznato je da mediteranska hrana koja sadrži dosta voća i povrća produžava očekivano trajanje života. U Hrvatskoj je priobalno područje od Istre do Dubrovnika regija s najdužim očekivanim trajanjem života, čak višim od europskog prosjeka. Primjerice muškarci u Dubrovačko neretvanskoj županiji u dobi od 65 godina mogu očekivati još 16 godina života, a žene još 20.
Jedno istraživanje iz 1992. pokazalo je da je kod četvrtine populacije SAD-a koja jede najviše voća i povrća, bez obzira je li ono organsko ili nije, rizik obolijevanja od raka upola manji nego kod četvrtine koja jede najmanje. Slično vrijedi i za bolesti srca i dijabetes. Jedna druga studija iz 2012. pokazala je pak da povećanje unosa voća i povrća za jedan obrok dnevno može spriječiti oko 20.000 oboljenja od raka godišnje. Isto povećanje može uzrokovati 10 slučajeva raka zbog povećanog unosa pesticida. Drugim riječima dobrobiti su neusporedivo veće od štete.
Da zaključimo bolje je prestati brinuti koliko na nekom konvencionalnom proizvodu ima pesticida jer nas to može odvratiti od konzumacije voća i povrća u poželjnim količinama. Također ne bi bilo pametno smanjiti njihov udio u prehrani zato što smo iz straha prisiljeni kupovati znatno skuplje organske proizvode.
Bivši ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping prof. dr. sc. Franjo Plavšić rekao je 2012. u intervjuu za časopis Biologija da je u svijetu danas stvorena atmosfera da je opasno živjeti, jer su otrovi svuda oko nas. 'Najgore je što zbog toga stradavaju djeca, kojoj uplašeni roditelji postavljaju brojna ograničenja u pogledu prehrane', upozorio je.
