Uobičajena poljska formacija je 4-2-3-1, s Arsenalovim Wojciechom Szczesnym kojemu je zajamčena vratarska 'jedinica'. Desni branič trebao bi biti Lukasz Piszczek is Borussije Dortmund, a lijevi Jakub Wawrzyniak iz varšavske Legije - obojici su dopušteni prodori prema naprijed, ali samo je prvi u tome dobar jer je svojevremeno igrao i ofenzivnije.

Središnji braniči su, po mišljenju mnogih, najslabija točka momčadi Franciszeka Smude i suparnici će vjerojatno ondje tražiti svoju priliku. Damien Perquis iz Sochauxa bio je dobro rješenje, ali slomio je ruku i nije izvjesno da će se oporaviti do Europskog prvenstva. Marcin Wasilewski (Anderlecht) i Arkadiusz Glowacki (Trabzonspor) najizglednije su opcije, ali obojica su spori i skloni ozljedama.

Za dva mjesta defenzivnih veznjaka u Smudinoj momčadi natječu se Rafal Murawski iz Lecha, Dariusz Dudka iz Auxerrea i Eugen Polanski iz Mainza. Njihova je zadaća štititi obrambenu liniju i to više ili manje učinkovito rade.

Najveće nade Poljaci polažu u ofenzivni kvartet. Jakub Blaszcykowski ima osigurano mjesto u na desnoj strani, gdje se dobro nadopunjuje se Piszczekom, suigračem iz Dortmunda. On je i kapetan, no također je dosta često ozlijeđen tako da ne možete biti sigurni da će igrati prije nego što ga vidite kako izlazi na teren. Njegova alternativa je Kamil Grosicki iz turskog Sivasspora. Na lijevoj će strani najverojatnije biti Maciej Rybus, koji igra za Terek Grozni u Čečeniji, a možda i 19-godišnji Rafal Wolski iz Legije, koji dosad nema nijedan nastup za reprezentaciju, ali je dobrim igrama u prvenstvu privukao pozornost medija i izbornika Smude.

Za poziciju središnjeg ofenzivnog veznog, koji se po potrebi pretvara u drugog napadača, konkuriraju Ludovic Obraniak, koji je doista živnuo nakon što je u zimskom prijelaznom roku iz Lillea preselio u Bordeaux, te Adrian Mierzejewski, koji uglavnom grije klupu u Trabzonsporu.

Zvijezda momčadi je, bez ikakve sumnje, Borussijin golgeter Robert Lewandowski koji će igrati kao jedina isturena špica. Pawel Brozek (Celtic) nije dostojna zamjena, a još manje su to dvojica mladića Sobiech (Hannover) i Kucharczyk (Legia).

Poljska je prema Fifinom rankingu najslabija od svih 16 reprezentacija koje sudjeluju na prvenstvu, stoga će vjerojatno prepustiti inicijativu suparniku i usredotočiti se na obranu i protunapade. No što kad je suparnik - Grčka, koja također baš ne voli napadati? Mogla bi to biti mrtva utakmica i jedno od najgorih otvaranja Eura u povijesti..

Smudina logika je lako razumljiva: ako suparniku prepusti inicijativu, njegova će momčadi moći raditi ono što joj najbolje ide: igrati na protunapade. Brzi Blaszcykowski može biti sjajan u takvim situacijama. No protunapadi nisu nešto zbog čega bi se trebalo stidjeti. Poljska reprezentacija osvojila je brončane medalje na Svjetskim prvenstvima 1974. i 1982. temeljeći svoju igru na kontrama - pa ako su Lato, Boniek i Deyna mogli, nema razloga zašto bi se aktualna generacija ustručavala...