Radi se o istraživanju „Suvremeni oblici datinga među mladima u dobi od 18 do 25 godina“, koje su provele Lucija Šutić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i Margareta Jelić sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te Ana Krnić s Visokog učilišta Algebra.

One su se poslužile metodom kvalitativnog istraživanja koje karakterizira mali ali ciljani uzorak i neposredni intervjui s članovima fokusne grupe.

Tako su znanstvenice razgovarale s 28 osoba prosječne dobi od 23 godine, među kojima je bilo 13 žena i 15 muškaraca.

Njih 15 su bili studenti, šest zaposleni, a sedam nezaposleni. Trinaest sudionika bilo je samaca, a nitko od nezaposlenih sudionika nije bio u ljubavnoj vezi. Konačno, dva muška sudionika sebe su opisala kao gej.

Poziv na seks i veze za jednu noć

Tako se uvelike počelo mijenjati tradicionalno započinjanje romantičnih veza dvoje mladih ljudi. Oni su izlazili na klasične “spojeve”, kroz koje su najprije razvijali emocionalnu, a potom i fizičku bliskost.

Pod utjecajem različitih društvenih promjena, uključujući pojavu društvenih mreža, mladi se podjednako opredjeljuju za moderne, suvremene, neobavezne oblike „spojeva“ koji obuhvaćaju otvorene veze, prijateljstva s povlasticama, seks bez obaveza, poziv na seks i veze za jednu noć.

Oni koji slijede tradicionalne predloške obično upoznaju partnera u svakodnevnim situacijama ili preko zajedničkog prijatelja i počnu izlaziti na neobavezne spojeve. Drugi način je razvoj romantične veze iz prijateljstva.

Partneri modernog oblika veza obično se upoznaju u klubu, na društvenim mrežama ili u aplikaciji za upoznavanje i odmah počnu razgovarati ili se povežu.

To može dovesti do povremenih romantičnih veza, tj. otvorene veze prijateljstva s povlasticama, seks bez obaveza, poziv na seks i veze za jednu noć, ističu autorice u članku objavljenom u novom broju časopisa Revija za sociologiju.

Naši zaključci sugeriraju da možda nema kulturoloških razlika između scenarija datiranja hrvatskih i američkih odraslih osoba, premda neka istraživanja pokazuju da je hrvatsko društvo još uvijek više kolektivističko, kažu autorice i dodaju da su „milenijalci“ vjerojatno odrasli pod utjecajem individualističkih vrijednosti.

Još jedan važan nalaz studije kazuje da mladi vjeruju da dugotrajne veze vode braku i/ili zajedničkom životu, pa će, ako žele završiti školovanje i izgraditi karijeru, nastojati izbjeći dugotrajne ljubavne veze i odgoditi brak.

Budući da još uvijek imaju seksualne potrebe ili potrebu za intimnošću, pokušavaju razviti ležerne veze koje će zadovoljiti njihove specifične potrebe, kažu autorice.

Zabava i opuštanje

Povremene veze sa seksualnim odnosima karakteriziraju umjerene do visoke razine strasti, a niske do umjerene razine intimnosti i niske razine predanosti.

Nalazi kao i prethodne studije u inozemstvu identificiraju seksualni užitak kao glavni razlog zašto se mladi ljudi upuštaju u povremene seksualne odnose, a kada je to jedini motiv za ulazak u odnos, osoba će se zadovoljiti nečim ležernijim.

Štoviše, ti odnosi mogu biti zabavni i opuštajući, kao i pomoći partnerima da uvježbaju svoje vještine i nauče što žele od svojih budućih dugoročnih veza, objašnjava se u članku.

Autorice napominju da suvremeni odnosi mogu biti zbunjujući, jer ih različiti ljudi definiraju na različite načine i, sukladno tomu, imaju različita očekivanja od partnera. Naime, kada ne slijede tradicionalni scenarij za upoznavanje, ispitanici nisu sigurni koje su specifične norme ponašanja.

Tako, trećina žena koje su se upustile u vezu iskusila je nejasnoće u pogledu statusa svoje veze, a dvije trećine žena doživjele su nejasnoće u pogledu svog prijateljstva s osobom s kojom su se „spetljale“. Ova dvosmislenost može rezultirati tjeskobom, ljubomorom, frustracijom, ljutnjom, kao i raskidom prijateljstva.

Doprinosi i ograničenja istraživanja

Istraživanje je provedeno metodom kvalitativnih istraživanja koja, za razliku od kvantitativnih, podrazumijeva uzorak s manjim brojem sudionika, s kojima istraživači provode neposredne intervjue, pa su autori naveli i nekoliko ograničenja toga istraživanja.

Hrvatsko istraživanje obuhvatilo je 28 osoba, dok je za usporedbu, slično američko istraživanje uključilo 77 sudionika. Hrvatski podaci su u skladu s američkim istraživanjem, ali njegove rezultate treba testirati na većoj kvantitativnoj studiji, ističu autorice.

Sudionici su uključeni primarno putem osobnih mreža i bile su to osobe koje žive u velikom urbanom području, pa iako su neki od njih naveli su da su odrasli u ruralnim područjima, rezultati bi možda bili drugačiji da je uzorak bio heterogeniji, ističu.

Ipak, istraživanje proširuje razumijevanje romantičnih veza kod mladih, a kao jedna od prvih hrvatskih studija na tu temu, ocjenjuje se, daje važan doprinos u području istraživanja partnerskih odnosa.

Može poslužiti ne samo kao referenca za buduća istraživanja, nego i kao osnova za razvoj preventivnih programa koji će jačati romantične kompetencije te razvijati komunikacijske vještine kod mladih u razdoblju odraslosti u nastajanju, zaključuju.