Prema dostupnim podacima, od početka 2000. godine do danas u južnohrvatskom akvatoriju pronađeno je ukupno 28 leševa. Te 2000. godine u moru pokraj otočića Obljaka u općini Blato pronađen je prvi leš, a ubrzo potom uslijedila je 'poplava' leševa koji su pronalaženi nedaleko od otoka - svjetionika Sv. Andrija te uz obalu Šipana, Lopuda, Koločepa i Mljeta.

Činjenica je da su u samo mjesec dana 2011. godine pronađena tri leša, te se ta godina svrstava u 'rekordne' kao što su bile 2002. i 2005. godina kada su leševi, također u poodmakloj fazi raspadanja, pa i bez pojedinih dijelova tijela, pronađeni uz obalu dubrovačkih otoka.

Po nepisanom pravilu u takvim slučajevima patolozi su uvijek zaključivali kako su tijela u moru prije pronalaska provela najmanje 40-50 dana, a najviše leševa otkrije se na 'pučinskim' stranama otoka Mljeta i Lastova te poluotoka Pelješca.
Ništa manje zanimljiv nije ni podatak kako su do sada patolozi uspjeli identificirati samo tri leša, a za još jedan, onaj u vodama Korčule, dana je približna oznaka 'posljedica sudara turskog i albanskog broda', ali ni tada, kao i u 25 ostalih slučajeva, nije utvrđen identitet žrtve. Pregled statističkih podataka upućuje kako se godišnje na južnom Jadranu pronađu najmanje dva leša. Najviše leševa pronađeno je 2008. kada je more na obalu 'iznjedrilo' čak pet leševa.

Po nepisanu pravilu, leševi se pojavljuju nakon dužega razdoblja puhanja snažnog južnog vjetra te stručnjaci pretpostavljaju kako je u tim situacijama najvjerojatnije riječ o Albancima koji su pali u more tijekom akcije vrlo razvijenog šverca ljudima i drogom u Otrantskom prolazu između Albanije i Italije, piše Slobodna Dalmacija.