Kako navodi Jutarnji list, čiji su si novinari dali truda i proučili dokumente objavljene na stranici WikiLeaks, u izvještajima nisu opisane sve akcije u kojima su sudjelovali hrvatski vojnici, već je u samo 13 slučajeva opisano djelovanje pripadnika Hrvatske vojske koji se već sedam godina nalaze u Afganistanu. Tako se, primjerice, ne navode njihove aktivnosti u Kabulu, ali su dokumentima obuhvaćeni događaji na području Chancharana, Mazar-e Sharifa i Pul-e Khurmija.

Iako se u dokumentima ne spominju neki događaji s kojima je hrvatska javnost upoznata, poput ranjavanja vojnika Špehara prilikom obučavanja pripadnika afganistanske vojske kod Kandahara, Jutarnji list je među tisućama izvještaja uspio iskopati i neke događaje s kojima javnost nije bila upoznata.

U dokumentima se tako spominje 19. kolovoza 2009. kada je nekoliko hrvatskih vojnika iz sastava tima za obuku zajedno s pripadnicima afganistanske vojske upalo u talibansku zasjedu kod Chancharana. Tada je došlo do ozbiljnije razmjene vatre u kojoj su ranjena dva pripadnika afganistanske vojske. Izvještaj o tom incidentu sastavio je zapovjednik hrvatskog tima koji je bio u akciji, no o tom događaju Ministarstvo obrane hrvatskoj javnosti nije reklo ništa.

Ministarstvo je šutilo i o detaljnom opisu ranjavanja razvodnika Ivana Husara koje se dogodilo 30. prosinca 2009. u američkom kampu Shaeen. MORH je, naime, izostavio podatak da je za lakše ranjavanje razvodnika krhotinama granate od 40 mm prilikom vježbanja zapravo odgovoran američki vojnik.

O opasnostima koje vojnike čekaju u Afganistanu govori i izvještaj od od 23. srpnja 2009. kada su hrvatski i afganistanski vojnici krenuli su u zajedničku operaciju obuke. U jednom trenutku napadnuti su granatama iz ručnog bacača te iz puškostrojnice. Napad je trajao oko 10 minuta, ozlijeđenih nije bilo, a oštećena su dva terenska vozila LMV u vlasništvu hrvatske vojske.

Inače, Ministarstvo obrane o zadaćama hrvatskih vojnika u Afganistanu uglavnom obaviještava šturo. Uglavnom se iznose općenite informacije kako vojnici patroliraju, obučavaju afganistansku vojsku i imaju odličnu suradnju s američkim snagama. Incidenti koji se tu i tamo događaju rekaciju javnu rekaciju MORH-a izazovu uglavnom tek kad procure u javnost, stoga će biti zanimljivo vidjeti komentar Ministarstva obrane na podatke koji su procurili u dokumentima objavljenim na stranici WikiLeaksa.