No, Morten Olsen nije se previše obazirao na sve to - u miru je gradio momčad koja nam je u subotu priuštila prvi veliki šok poljsko-ukrajinskog turnira.

Olsen je prije svega igračka legenda Danske - bio je prvi igrač koji je upisao stotinu nastupa za ovu reprezentaciju - a ostao je poznat kao pravi gospodin u kopačkama. Iako je veći dio karijere proveo igrajući na poziciji libera ili zadnjeg veznog, navodno je samo jednom dobio žuti karton. U trenerskoj karijeri dva puta je osvojio titulu prvaka Danske (s Brondbyjem), a vodio je i Koln. Krajem devedesetih priliku je dobio u velikom Ajaxu. Doveo je na Arenu svog omiljenog igrača Michaela Laudrupa te osvojio dvostruku krunu, ali i potvrdio svoju reputaciju klasičnog predstavnika nizozemske trenerske škole.

Njegova trenerska filozofija zasniva se na otvorenom, napadačkom nogometu, bez obzira na ime protivnika. Upravo je to bio njegov najveći doprinos nacionalnom timu koji je preuzeo – pazite sada – 2000. godine nakon Europskog prvenstva u Nizozemskoj i Belgiji. Ovaj put je u stručni stožer instalirao Laudrupa te izborio plasman na SP 2002. te EP 2004. i na oba turnira prošao skupinu. I pored činjenice da je Danska propustila SP u Njemačkoj te EP 2008, u Kopenhagenu su čvrsto vjerovali u ovog trenera, te mu u ruke povjerili cjelokupnu organizaciju razvoja danskog reprezentativnog nogometa. Olsen danas ima utjecaj na apsolutno sve reprezentativne selekcije i u posljednjih deset godina stvorio je generaciju koja je dva posljednja kvalifikacijska ciklusa nadmašila Portugalce (dva puta).

Na EP su došli kao apsolutni autsajderi, ali takva uloga Dancima itekako odgovara. Duh 1992? Teško, čuda se događaju samo jednom, no ova Danska zaslužuje respekt. Olsen je složio momčad bez zvijezda, ali momčad koja je dobro uravnotežena i spremna za velika iznenađenja, poput onog od subote.