Ruska vojska u nedostatku adekvatnog oružja sve više poseže za 'frankenštajnovskim' inovacijama. Posljednji takvi primjeri su prilagodbe najpoznatijeg protupodmorničkog bacača raketa iz sovjetskog doba za ispaljivanje sa šasije kamiona, oklopnog gusjeničara ili tenka. Stručnjaci ocjenjuju da je riječ o očajničkim pokušajima Rusa da zadobiju vatrenu moć, što rezultira tragikomičnim rezultatima na prvoj crti bojišta. Evo o čemu je riječ
Ukrajinski portal Militarnyi objavio je ovih dana da se na bojišnici oko Luhanska sve češće zamjećuje protupodmornički bacač raketa RBU-6000 Smerč-2, a Rusi ga u posljednje vrijeme instaliraju na šasiju kamiona Ural 4320.
Ranije je isti bacač raketa kalibra 213 milimetara zamijećen na šasiji tenka T-90 ruskih marinaca, kao i na oklopnom gusjeničaru tipa MT-LB.
vezane vijesti
RBU-6000 je sovjetski protupodmornički raketni bacač s fiksnom instalacijom topa u dvije ravnine te s dvanaest radijalno postavljenih lansirnih cijevi kojima se daljinski upravlja pomoću sustava Burja. Razvio ga je nekadašnji 1. istraživačko-razvojni centar, a ratna mornarica bivšeg Sovjetskog Saveza usvojila ga je 1961. Bacač je kasnijih godina postao standard u ratnim mornaricama pripadnica bivšeg Varšavskog pakta, ali i Indije, Indonezije, Sirije, Vijetnama, Etiopije, Alžira, Kube i Libije, s time da ga je na lakim fregatama klase Kotor koristila i bivša jugoslavenska ratna mornarica.
Lansirni sustav ispaljuje rakete RGB-60, a one nose nevođene dubinske bombe s grijačima. Obično se ispaljuju u salvama od jednog, dva, četiri, osam ili 12 projektila, a uobičajeni kapacitet spremnika iznosi 72 ili 96 projektila po lanseru. Osim za uništavanje neprijateljskih torpeda i podmornica, RBU-6000 se može koristiti za bombardiranje obale, što je potaknulo Ruse da u aktualnom ratu protiv Ukrajine prenamijene ovo izvorno mornaričko oružje.
Rubni kutovi navođenja RBU-6000 u okomitoj ravnini su između -15 i +60 stupnjeva, a u horizontalnoj ravnini kod smjernog kuta između 0 i +180 stupnjeva. Brzina pogona navođenja u automatskom načinu rada je 30 stupnjeva u sekundi, a u ručnom načinu rada ona iznosi -4 stupnja u sekundi. Pretpostavlja se da sustavi koji su nedavno viđeni na kamionu Ural, tenku T-90 i gusjeničaru MT-LB imaju ručni pogon.
Rakete RGB-60 imaju masu od 113 kilograma, s time da bojna glava teži 23 kilograma. Kada se koristi u izvornoj, mornaričkoj namjeni, dubina cilja varira od 10 do 300 metara, a stopa potonuća iznosi 11,6 metara u sekundi. Brzina leta je do 300 metara u sekundi, a maksimalni domet paljbe doseže 5230 metara. Na temelju toga može se pretpostaviti da Rusi koriste ove improvizirane instalacije kao svojevrstan višecijevni raketni bacač (MLR) kratkog dometa.
Valja ukazati na to da se lansirni sustav u izvornoj namjeni automatski puni projektilima iz potpalubnih skladišta. Međutim u ovoj kopnenoj inačici to se, najvjerojatnije, odvija ručno. Sukladno tome, najnovija improvizacija ne zahtijeva korištenje ranije spomenutog sustava na daljinsko upravljanje tipa Burja. Stoga će se i ciljanje izvoditi u ručnom načinu rada, što vrlo vjerojatno negativno utječe na preciznost.
Stručnjaci tvrde da RBU-6000 nije loše oružje ako se koristi u prvobitnoj namjeni ratovanja na moru. S obzirom na svoju nepreciznost, sustav je u kopnenom ratovanju pogodan isključivo za suzbijanje neprijateljskih trupa. Pričvršćivanjem lansera iz 60-ih godina prošlog stoljeća na kamion ili slabo zaštićen oklopni transporter kao što je MT-LB, Rusi se dodatno izlažu ukrajinskoj vatrenoj moći.
Budući da RBU-6000 ima domet tek nešto više od pet kilometara, ovaj novi hibridni sustav vrlo je ranjiv na ukrajinske minobacače, protuoklopne topove i dronove kratkog dometa, a o teškom topništvu i višecijevnim raketnim bacačima većeg dometa da i ne govorimo. Stoga nije teško zaključiti da je RBU-6000 u novoj namjeni i na posve neprirodnom terenu zapravo potez iz očaja koji najviše šteti njegovoj posadi.
