Pakistan je na izložbi vojne tehnike IDEF 2023, održanoj u Turskoj krajem srpnja, predstavio istoimene projektile za nove navođene višecjevne raketne sustave Fatah-1 i Fatah-2, zapravo kopije ukrajinskog sustava Vilka, a koji se pak bazira na sovjetskom sustavu BM-30 Smerč (tornado) iz 80-ih godina prošlog stoljeća te kineskom sustavu A-100, također svojevrsnoj replici Smerča
Vijest o premijeri pakistanskih raketnih sustava objavio je Global Defence Insight, navodeći da iza njih stoji tamošnji obrambeni konglomerat Global Industrial & Defense Solutions (GIDS) u državnom vlasništvu. Obrambeni portal pritom naglašava značajan izvozni potencijal pakistanskih sustava zbog sve većeg uspjeha i ovisnosti o raketnim topničkim sustavima u rusko-ukrajinskom ratu. Pakistan pritom računa na relativno nižu cijenu od sličnih zapadnih sustava te na visoku preciznost u udarima na udaljene neprijateljske instalacije velike vrijednosti.
vezane vijesti
Prema dostupnim podacima, sustav Fatah-1 koristi navođene rakete koje mogu pogađati ciljeve na udaljenosti do 140 kilometara, a vjerojatnost njegove kružne pogreške je manja od 50 metara zbog integriranog inercijalnog sustava navođenja s podešavanjem satelitskog signala. Prototip sustava Fatah-2 još je uvijek u razvoju, a prema navodima proizvođača, domet istoimenih projektila trebao bi iznositi 170 kilometara, dok je vjerojatnost kružne pogreške manja od 10 metara.
Stručnjaci ističu da su pakistanski raketni sustavi Fatah nastavak razvoja kineskog višecijevnog raketnog sustava A-100, donekle kopije sovjetskog sustava BM-30 Smerč kalibra 300 milimetara, na koji se naslanja kasnije proizvedeni ukrajinski sustav Vilka, a što je lokalni naziv za drvo johe. Uz predstavljene prototipove projektila, najvažnija inovacija u pakistanskom raketnom sustavu je prijelaz s korištenja cijevi, kao u sovjetskom i ukrajinskom sustavu, na lansiranje iz spremnika za jednokratnu upotrebu. Ovaj pristup, naime, uvelike pojednostavljuje rad i povećava brzinu ponovnog punjenja sustava.
Gađa do osam ciljeva
Imajući zajedničke sovjetske korijene, pakistanske i ukrajinske vođene rakete kalibra 300 milimetara imaju i slične karakteristike. Rakete R624, koje koristi ukrajinska Vilka, dolaze s bojnom glavom težine 250 kilograma i maksimalnim dometom od 70 kilometara, s time da je vjerojatnost kružne pogreške oko sedam metara, a što se također postiže zahvaljujući inercijskom sustavu navođenja s podešavanjem GPS-a. Uz to, rakete R624 imaju 90 malih plinskih kormila, odnosno rupa koje emitiraju pogonsko gorivo, i aerodinamičke lopatice radi postizanja što manje kružne pogreške.
No, za razliku od pakistanskog projekta, ukrajinski raketni sustav još uvijek koristi stari sovjetski pristup upotrebe cijevi, što se objašnjava ujedinjenjem streljiva s brojnim sustavima BM-30 Smerč, a oni se još uvijek nalaze u sastavu ukrajinske vojske. Valja reći da su Ukrajinci u aktualnom ratu započeli s testiranjem nove inačice Vilka-M s bojnom glavom smanjenom na 170 kilograma i dometom od 110 kilometara. Pojedina izvješća navode i projekt daljnjeg razvoja projektila pod nazivom Vilka-M2 s povećanim dometom od 200 kilometara zbog korištenja goriva veće snage.
Novi pakistanski raketni sustav montiran je na vojni kamion 8X8, a njegova kompatibilnost sa širokim rasponom streljiva trebala bi omogućiti prilagodbu napada specifičnoj prirodi ciljeva. Može gađati do osam ciljeva u dometu od 70 do 140 kilometara, što ga čini vrijednim sredstvom za precizne napade. Opremljen naprednim integriranim sustavom kontrole paljbe (CTI), Fatah-1 optimizira mehanizam ciljanja i navođenja projektila, osiguravajući glatku koordinaciju između projektila i lansirne platforme. Zbog svoje operativne fleksibilnosti Fatah-1 se može primijeniti u različitim scenarijima, od konvencionalnog ratovanja do protuterorističkih operacija.
Kineski uzor nabavljen od Rusa
Do sustava Fatah došlo je zbog pakistanskog straha od Indije, konkurenta Kinezima. Stoga se Pakistan udružio s Kinom da bi zajednički evoluirali postojeći kineski sustav A-100, temeljen na Smerču, koji Kinezi ne koriste, ali su navodno uvezli nekoliko komada krajem 90-ih godina radi potrebe razvijanja svog sustava.
A-100 je 10-cijevni višeraketni bacač koji je razvila Kineska akademija za tehnologiju lansirnih vozila za potrebe kopnenih snaga vojske. Valja napomenuti da je Smerč sposoban ispaliti pametno podstreljivo s dvobojnim infracrvenim senzorima za terminalno navođenje, što projektilu omogućuje postizanje točnosti koje je prije bilo teško ostvariti nevođenim raketama sličnog dometa. To podstreljivo opremljeno je fragmentirajućim bojnim glavama koje mogu probiti 70 milimetara oklopa pod kutom od 30 stupnjeva.
Iako A-100 podsjeća na Smerč, on je za razliku od sovjetskog uzora opremljen jednostavnijim sustavom navođenja za veću točnost, a koriste ga i Pakistanci na Fatahu. Raketa koju ima A-100 duga je 7,3 metra, teška 840 kilograma i nosi visokoeksplozivnu fragmentirajuću bojnu glavu težine 235 kilograma. Podstreljivo može probiti 50 milimetara oklopa i ima radijus eksplozije od sedam metara.
Raketa je opremljena ugrađenim računalom koje pomaže u ispravljanju horizontalnih i vertikalnih odstupanja. Tijekom prve tri sekunde leta računalo detektira horizontalnu razliku između programirane putanje i stvarnog statusa rakete te kontrolira stabilizirajući sustav potiska kako bi ispravio njezin smjer letenja. Uz to, ispravlja okomito odstupanje podešavanjem vremena detonacije bojeve glave, tako da se podstreljivo širi s velikom točnošću. Pakistan je od Kine nabavio nekoliko stotina A-100, koje je kasnije licencno počela proizvoditi tvrtka Suparco, čime je osiguran temelj za konstruiranje sustava Fatah.
