Zainteresiranih 'kozaka' ima više od šesto. Gradske vlasti dodjeljuju im doista policijske ovlasti: od borbe protiv ilegalne trgovine i narkobiznisa, do obračuna s vozačima koji nepravilno parkiraju. Njihovi predstavnici patrolirat će po kvartovima u kojima stanuju u karakterističnim plavim uniformama s crvenim trakama, no neće imati ovlasti nikoga globiti ni uhititi bez prisutnosti organa redovne policije.

Čini se da su ove represivne privilegije kozaci dobili u sklopu rehabilitacije njihova povijesnog koncepta 'zaštitnika domovine' (čitaj: zaštitnika poretka) u Putinovoj Rusiji. U Gradu Moskvi već postoji poseban komitet za pitanja kozaštva. Njegov predstojnik Nikolaj Komarovski izjavio je da su glavni kriteriji 'dobra fizička sprema i nekažnjavanost' te da su zainteresirani muškarci regrutirani u suglasnosti s ruskim MUP-om.

Što će kozački patrioti dobiti zauzvrat? Komarovski tvrdi – samo besplatan javni prijevoz. Nakon eksperimenta u Jugoistočnom okrugu grada, kozačke patrole sada su najavljene u samom centru, poput Tverskaje ulice i Bjeloruskog kolodvora.

Povijesno gledano, kozaci su bili vojni, konjanički narod s juga današnje Rusije i Ukrajine. Legenda o njima prepuna je junaštava i podviga, ali i pljački, antisemitizma i zvjerstava. S vremenom rusificirani, u kasnijem srednjem vijeku sudjelovali su u osvajanju Azije. U sovjetskom režimu bili su ozloglašeni kao dio poražene carističke vojske, a u Drugom svjetskome ratu dio izbjegle, bjelogardejske kozačke zajednice ratovao je na strani nacista. Kozaci su danas zanimljiv entitet, pripadnost kojemu nije uvjetovana isključivo etničkim kriterijima.

U suvremenoj Rusiji kozacima se proglašavaju potomci, ali i razne ekstremističke skupine sklone nasilju, paravojnim obukama i fašistoidnim metodama odgoja. Zbog toga njihova nova prava u Moskvi vjerojatno neće naići na podršku u liberalnom dijelu stanovništva. Natalija Taubina, šefica fonda Društvena presuda, izjavila je po tom pitanju da bi bolje bilo povećavati povjerenje građana prema redovnoj policiji koju ionako bije glas sudionika, ili čak pokrovitelja kriminalnih djelatnosti.

Ovakve novotarije na Zapadu će pak vjerojatno biti interpretirane kao još jedan posredni eksperiment Kremlja s fašizmom, uz paralele s njemačkim SS-postrojbama. No u ruskoj kulturi ovakve patrole i nisu neki novitet, već prije nastavak autoritarnih tradicija. U sovjetskim vremenima, naime, postojali su 'družinniki' – dobrovoljačke narodne družine koje su pomagale redovnoj miliciji u osiguravanju totalitarnog javnog reda, zakona i morala.