Kao da je netko spojio koromač, kaparu i algu - takav je okus motara, matara ilitiga šćulca, petrovca.

Slankast, aromatičan, divan za branje i kušanje na licu mjesta, ali i za kiseljenje i blanširanje.

Pomorci su ukiseljene listove motara nosili na duge plovidbe kao lijek protiv skorbuta. Lagani je diuretik i bogat C vitaminom.

Bere se kao i šparoga, do tamo gdje je mekan odnosno gdje se lagano otkine.
Ne raste samo u Hrvatskoj i nije samo naša namirnica i nismo je mi otkrili :).
Postoji diljem Mediterana i poznat je u istoimenoj kuhinji od davnina.

Osobno ga volim poblanširati i pomiješati s kuhanim slanim krumpirom uz malo maslinovog ulja i vinskog octa (kolega bloger Gogo Manjada bi zasigurno ubacio i malo Plavca).

Motar kojega vidite, uz Borosane, ubran je prošli vikend na stijenama rapske gradske plaže

Dočim je ovaj ufotkan na jednoj od preostalih barbatskih divljih plaža (Barbat je seoce na Rabu)

Toćanje nožica na istoj plaži i ...

... mali pas bogatog unutrašnjeg života ;)

Dakle, idealno je vrijeme za branje motara, pa ako si priuštite produženi vikend ovaj tjedan i pobjegnete na more uberite ga i probajte u gore navedenoj kombinaciji ili ako ste ambiciozniji uberite ga malo više i spremite za kiseljenje.

Mekane vrhove grančica močite u moru 3 dana. Svakodnevno mijenjajte more :).  Nakon toga ga prebacite u staklene teglice i prelijte razrijeđenim vinskim octom
2/3 vode, 1/3 octa). Zatvorite ih, hermetički, i tako držite 40 dana. Nakon toga otvorite i mumajte uz ribu, meso, salate raznorazne ...