ŠPIJUNIRANJE LINIĆA

Možemo li vjerovati policiji i izvještaju koji je dobio Josipović?

03.06.2014 u 15:31

Bionic
Reading

SOA nije pratila i prisluškivala Slavka Linića, bivšeg ministra financija, potvrdio je jutros Ivo Josipović, predsjednik RH nakon što mu je na stol došlo izvješće SOA-e, ali i izvještaj izvanrednog nadzora Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. Da Linića nije pratila ni policija, potvrdio je danas u Saboru načelnik Uprave Kriminalističke policije Vitomir Bijelić. Jedini tko to nije decidirano potvrdio je Dinko Cvitan, glavni državni odvjetnik

'Možemo li im vjerovati? Pa u kontekstu svega, to nije riječ koju bih koristio. Ako je predsjednik dobio izvještaj od Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, onda možemo biti mišljenja da nije bilo nepravilnosti ili zlouporabe. Ono što ostaje problematično, i gdje stvarno nema nadzora, jest policija i USKOK, odnosno Operativno-tehnički centar (OTC). Pitanje je tko vrši nadzor toga.

Naime, broj mjera za prikupljanje podataka sve manje, prema OTC-u, dolazi od SOA-e, a sve više od policije i USKOK-a. Nekad je Vijeće za građanski nadzor imalo veće ovlasti. Ono je moglo nenajavljeno obaviti nadzor u OTC-u, međutim izmjenama Zakona, OTC je ispao iz ovlasti', podsjeća Tin Gazivoda iz Centra za mirovne studije i bivši član Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi.

Podsjeća da Linić, ako nije zadovoljan izvještajima koje nije dobio Josipović i onime što je rekao Bijelić, može zatražiti od saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost da obavi nadzor nad policijom, USKOK-om i DORH-om, jer samo oni imaju ovlasti nad time, ali i dodaje da u Odboru sjede političari.

'Iako je slična praksa i u drugim zemljama diljem svijeta, mi smo prije deset godina zaključili da to nije dovoljno. Iako se broj nepravilnosti smanjuje iz godine u godinu, činjenica jest da ih ima. Građanski nadzor  nadasve je potreban, posebno nad OTC-om. Siva zona ostaje i dio, recimo, ali samo radi primjera, ne tvrdim da je toga bilo, što ako je slučajno Jozo Kalem bio po nazorom i nazvao svog prijatelja Linića. Onda nije moguće slušati samo pola razgovora, odnosno ono što govori Kalem, a ne i Linić. To je dio koji je ostao neuređen, nejasan i neka vrsta sive zone', zaključuje Gazivoda.