Od sljedećeg mjeseca svatko tko se pojavi s punim pokrivalom za glavu u francuskoj javnosti platit će globu od 1000 kuna. No sekularni kakvi već jesu, nisu mogli zakonom izopćiti samo jednu vjersku skupinu, onu muslimanskih žena, tako da isto vrijedi za bilo koga tko bi se malo prošetao s maskom za pljačku ili navukao čarapu s rupicama. Dolazi teško vrijeme za radikalne vjernike, nindže i fetišiste
Zakon koji je pokrenula Sarkozyjeva vlada i koji je prošao parlamentarno glasanje 11. travnja će konačno stupiti na snagu. Zabranjuje se nošenje ženskog muslimanskog vea, poznatijeg kao nikab, koji ima samo prorez za oči. Od pet milijuna muslimana, koji trenutačno žive u toj zemlji, zakon se praktički tiče tek nekoliko stotina žena, no ima izuzetnu političku težinu. Sarkozy potpuno ovisi o glasovima desnice, a kako Nacionalni front Marine Le Pen uzima sve više maha, pitanje je političkog opstanka tko će preuzeti debatu o islamskom pitanju i doći u poziciju određivati rješenja.
Zakon određuje kaznu od 1000 kuna (150 eura) za svakoga tko se zatekne u javnosti s potpunim pokrivalom za glavu, iz čega su izrijekom izuzeti ljudi s kacigama ili, recimo, ekipa koja navuče na sebe masku za mačevanje. No nisu izuzete kojekakve maske (osim u slučaju karnevala), kape s rupicama za oči i usta ili egzotične kapuljače koje prekrivaju većinu lica.
Za onog pak tko bi drugu osobu prisilio da nosi nikab u javnosti određuje se globa od 30.000 eura
Nošenje nikaba bit će dopušteno jedino u kući, džamiji ili – zanimljivo – za volanom. U potonjem slučaju policijski će dužnosnik morati sam procijeniti je li osobi smanjeno vidno polje zbog vela.
Druga važna stavka je da nitko neće biti autoriziran za skidanje vela inkriminirane jedinke osim policije. Svi se još svježe sjećaju incidenta na Elizejskim poljanama kada je jedan francuski državljanin na silu skinuo veo s turistkinje iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Javnost je sve osjetljivija na problem neintegracije islamskih državljana i ne manjkaju provokacije s obje strane. Muslimani organiziraju javne molitve na mjestima gdje ne postoji džamija, zbog čega ilegalno blokiraju promet u pojedinim ulicama, Francuzi pak rade festivale svinjetine i vina u blizini bogomolja na islamske blagdane.
Otkriveno je da neke osnovne škole s pretežito muslimanskom djecom na meniju uopće nemaju meso koje nije halal, tj. meso životinje koja nije ubijena u skladu sa šerijatskim zakonom. Sarkozy je ekspresno reagirao. Le Penova je također digla glas zbog fast food restorana koji serviraju isključivo meso dobiveno ritualnim ubijanjem.
Premijer François Fillon pokušava smiriti uzavrelu debatu pa tako inzistira da zakon o zabrani nošenja nikaba bude preimenovan u 'zakon protiv pokrivanja nečijeg lica u javnom prostoru', misleći da na taj način nitko neće skužiti da se tu zapravo radi jedino i isključivo o muslimanskim ženama.
Povjesničar imigracije Patrick Well argumentira pak da bi zakon mogao biti uspješno srušen na Europskom sudu za ljudska prava u Strassbourgu. Jer iza svega stoji implikacija da nošenje nikaba predstavlja rodnu nejednakost i da dovodi žene u podređen položaj. Kao legalistički problem mogla bi se ispostaviti činjenica da neke od tih žena nose nikab svojevoljno i nadahnute vlastitom vjerskom zanesenošću, od čega je kratak put do zaključka o religioznoj diskriminaciji.
Sarko ima sreće što je brojka na koju se odnosi senzacionalni zakon svega nekoliko stotina žena. Što je, bez sumnje, i razlog zašto je donesen. Košta ga užasno malo, a daje mu užasno puno.
Neki su ministri otišli korak dalje. Tako ministar obrazovanja drži da već i majkama koje imaju samo rubac oko glave ne bi trebalo dozvoliti praćenje djece do škole. Jedna od njih, kojoj je rečeno da se takva više ne pojavljuje u školi, odgovorila je riječima da je Francuskinja, a ne fanatik, dodajući da samo želi prakticirati svoju vjeru bez osjećaja progonjenosti.
Ukratko, Francuska želi vlastitu varijantu islama, što je prilično ambiciozan cilj koji će još solidno vrijeme proizvoditi kaos s nepredvidivim posljedicama.
