Proglas o uspostavi NDH pročitao je na Zagrebačkom radiju 10. travnja 1941. godine vojskovođa Slavko Kvaternik, kojeg je za tu priliku imenovao ustaški poglavnik Ante Pavelić, a on se tada još uvijek nalazio u Italiji.

Kvaternik, nekadašnji austrougarski časnik i jedan od utemeljitelja ustaškog pokreta, u svojem je proglasu pozvao na sveopću mobilizaciju i potom zaključio govor ustaškim pozdravom 'za dom spremni'. Nakon Kvaternikova proglašenja nove države spiker je pročitao izjavu prvaka HSS-a Vladka Mačeka koji je pozvao hrvatski narod na pokornost novoj vlasti, a sve pristaše svoje stranke na upravnim položajima da bespogovorno surađuju s novom vladom.

Ustaški poglavnik dolazi u Zagreb tek pet dana nakon proglašenja nove države jer su ga u Karlovcu, koji je tada bio zona okupacijskog razgraničenja između fašističke Italije i nacističkog Trećeg Reicha, zadržali Nijemci kako bi pokušali nagovoriti Mačeka da preuzme vlast.

Nova marionetska država zauzimala je tzv. cijelo hrvatsko povijesno područje koje je uključivalo Bosnu i Hercegovinu, uz pretenzije o proširenju na područje Sandžaka, Međimurja i Baranje, koje su okupirali Mađari, te Boke, Dalmacije i otoka, koji su pripali Italiji.

Nezavisna Država Hrvatska je bila podijeljena na njemačku i talijansku demarkacijsku interesnu zonu, a na 115.000 četvornih kilometara živjelo je oko sedam milijuna ljudi. Novonastalu državu priznale su sve države sila Osovine, počevši od Njemačke, Italije i Japana, a priznanje je stiglo iz Madrida, Kopenhagena, Helsinkija, Sofije, Bratislave i Bukurešta. Vatikan pak, unatoč njemačkim i talijanskim pritiscima, nikada nije priznao ustašku Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Proglašenju države prethodila je predaja vojske Jugoslavije i predaja glavnog grada Beograda bez borbe u njemačke ruke nakon samo nekoliko dana rata. Time je došlo i do raspada prve Jugoslavije, na čijem su teritoriju nastale države koje su bile dio te tvorevine, a jedna od njih je bila i Nezavisna Država Hrvatska. Dio hrvatskog naroda s oduševljenjem je dočekao novu državu smatrajući kako će njezinom uspostavom izbjeći rat koji je već dvije godine bjesnio Europom.

No vrlo brzo dolazi do razočaranosti, osobito zbog teritorijalnih gubitaka u korist Italije, ali i zvjerstava što su ih u ime novonastale države nad nehrvatima i Hrvatima koji se nisu slagali s režimom počinile ustaše. Na području NDH dolazi do pobune i širenja partizanskog pokreta koji su dodatno onemogućili ustašama u Zagrebu potpunu uspostavu vlasti na čitavom teritoriju novoproglašene države.

Nakon sloma nacizma propada i NDH početkom svibnja 1945. godine jer čelnici napuštaju Hrvatsku s vojskom što se povlači prema Austriji, u kojoj se u konačnici predaju savezničkim postrojbama koje pak većinu zarobljenika predaju u ruke partizanima, a oni potom iz osvete čine zločine nad civilima i ranjenicima.