Postoji nešto dramatično različito između ljudi koji bez društva obilaze ugostiteljske objekte kako bi ondje popili neko, ne nužno žestoko, alkoholno piće i onih koji to isto čine kako bi se okrijepili kavom. Ovi prvi imaju očiti problem što ne znači da ga ovi drugi nemaju, ali je možda samo malo bolje zapakiran. Nije važno koji je to problem, nije važno je li riječ o alkoholizmu vulgaris, manjku prijatelja/poznanika raspoloženih za birtašku socijalizaciju, teškoj introvertiranosti ili pak o kombinaciji ovih stanja, ili pak – o  nečemu sasvim desetom. Nije važno jer ljude s tim i takvim problemima ostavljam za neki drugi tekst, a ovdje su u fokusu ovi drugi, naizgled benigniji, koji žude za svojom dozom kofeina i tu si želju umjesto u predvidljivosti vlastitog doma ispunjavaju u prvom kvartovskom kafiću.

Kava i novine

Milijun je različitih razloga koji vas mogu dovesti do situacije u kojoj se čini da je najbolji izbor otići u kavanu i sami popiti kavu, ali ovdje nije riječ o tome da vas nešto dovodi u takvu situaciju, već o tome da takvu situaciju kreirate sami. Nije to izlaz u slučaju nužde, već želja. Pritom ste, recimo, prosječna osoba koja, ako bi zaista željela, može na tu kavu pozvati još nekoga i taj netko bi se vjerojatno odazvao, nemate nekih većih tegoba u životu, barem ne od one vrste zbog kojih biste bili osuđeni na samovanje. Svjestan izbor, dakle, a ne prinuda.

I, zašto ste onda odlučili sami otići na kavu? Zašto onda ponekad (okej, možda često) odlučim sam otići na kavu?

Kada bi me netko to tako direktno upitao vjerojatno bih mu odgovorio da za cijenu kave u kafiću mogu i pročitati novine, a ponekad i više od jednih, ali to bi bilo samo približno istini. Mislim, da mi je do čisto ekonomskih razloga onda vjerojatno ne bih uopće odlazio u kafiće, kavu bih pio kod kuće, a informirao bih se na internetu, brže i ažurnije.

Da, čitanje novina jest važan element, ali nije presudan. Zna se dogoditi da su novine 'zauzete' pa u tom slučaju vadim iz torbe knjigu i čitam nju, ali za razliku od dnevnih tiskovina, čitanje knjige mi puno veću ugodu pruža kod kuće, nego u kafiću. U čemu je onda stvar? Je li to samo želja da ne budem doma ili je stvar ipak kompleksnije prirode? Kako mi se sada čini postoje barem dva ključna razloga zbog kojih ljudi svjesno biraju te usamljeničke kave.

Utjecaj pop-kulture

U bezbrojnim filmovima, knjigama, pjesmama i stripovima možete naći scenu u kojoj netko sam sjedi u kafiću. Te su scene često vrelo prisne i poznate i odišu nekom neopipljivom romantikom. I, najbolje od svega, taj je obrazac, za razliku od drugih romantičnih, zabavnih, akcijskih i uzbudljivih scena, nevjerojatno lako prekopirati u vlastitom životu, dovoljno je u džepu imati desetak kuna i minimalnu razinu samopouzdanja koja će vam omogućiti da bez straha sami kročite u kafić. I, znate što, imaju naši stari pravo, prvi put je najteže.

Pogledajte samo spot Suzane Vega, 'Tom's diner' i pokušajte, barem na tren, ne poželjeti biti na njenom mjestu. Unatoč melankoliji i usamljenosti, ima mnogo ljepote u takvom promatranju, u osjećaju da si uključen u život koji se zbiva oko tebe, a koji za tebe ne mari baš previše.

Tu negdje dolazimo i do drugog razloga.

Život

Piti kavu kod vlastite kuće može biti odlično, ali se, u većini slučajeva, ne razlikuje od svih ostalih stvari koje radimo u istom ambijentu. Tu je naše računalo i naš televizor, telefon i mobitel, polica s knjigama i milijun drugih stvari koje više ne primjećujemo pa smo tako prestali primjećivati i ono što u tom ambijentu radimo. S druge strane, popiti kavu u kafiću znači popiti kavu. Znači trenutak koji u tom danu ima nekakvu vrijednost, trenutak koji je upamćen.

Uz to, iako se često može učiniti potpuno suprotno, kavana predstavlja život. Oko vas se nešto zbiva, tu su drugi ljudi, tu je žamor, tu su razgovori, buka aparata za kavu i zvuk otvaranja i zatvaranja vrata, mogućnost nepredvidljivih situacija, tu za razmjerno malu cijenu možete biti u samom središtu zbivanja, možda ne baš spektakularnog, ali ipak zbivanja. Onog koje nadilazi kavu kod kuće u kojoj postojite samo za sebe same i za svoje ukućane. Kada pijete kavu u kafiću postojite i za čitav ostali svijet.

To možda nije nešto što bi vas trebalo posebno uzbuditi, ali vas možda može na trenutak dirnuti. U kombinaciji s kofeinom na koji sam prilično osjetljiv, takva mi vrsta senzacije pruža užitak kojega se nisam spreman samo tako odreći.