Japansko ministarstvo obrane objavilo je početkom ovog tjedna da su se dva drona WZ-7, poznatija i kao 'Soaring Dragon' (Uzdižući zmaj), pojavila u dva navrata iznad Istočnog kineskog mora, prošavši tjesnac Miyako i potom nadletjevši otoke Okinawu i Sakishimu. Kao odgovor, Japanci su odmah podigli svoje presretače tipa F-15J iz baze Naha na otoku Okinawi.

Zasad nije poznato koliko su se točno dronovi približili japanskom teritoriju ili japanskoj ekskluzivnoj gospodarskoj zoni, ali nema naznaka da su napustili međunarodni zračni prostor. Japanski mediji vjeruju da su kineski dronovi nadgledali otok Yonaguni, najzapadniji naseljeni otok Japana, tik uz istočnu obalu Tajvana, na kojem Tokio namjerava razmjestiti obrambenu postrojbu protiv projektila zemlja-zrak.

S obzirom na njegove sposobnosti, WZ-7 se može koristiti za praćenje kretanja japanskih i drugih ratnih brodova, kao i prikupljanje i katalogiziranje elektroničke emisije s protivničkih radara i komunikacijskih sustava koji prate kinesku borbenu skupinu oko nosača zrakoplova Liaoning. Također, može poslužiti za generiranje radarskih karata visoke rezolucije, ali i za praćenje taktika i procedura japanskih presretača koji nagledaju Liaoningovu plovidbu.

U međuvremenu je japansko ministarstvo obrane otkrilo da je nosač Liaoning 1. siječnja prošao tjesnac Miyako i iz Filipinskog mora uplovio u Istočno kinesko more. Liaoning prate razarači Anshan, Wuxi i Chengdu, fregata Zaozhung i brzi borbeni potporni brod Hulunhu. Prema navodima Tokija, Liaoning je od sredine prosinca do Nove godine izveo oko 320 polijetanja i slijetanja palubnih lovaca i helikoptera, a pretpostavlja se da će WZ-7 postati redovitija značajka kineskih aktivnosti u široj regiji.

WZ-7 je bespilotna letjelica za obavještavanje, nadzor i izviđanje (ISR) s velikih visina, a proizvela ju je tvrtka Guizhou Aircraft Industry Corporation te ju je predstavila na zrakoplovnoj izložbi Zhuzhai Air Show u jesen 2021. godine. Od svojeg prvog pojavljivanja kao tehnološkog demonstratora 2011. godine, dizajn drona se značajno promijenio i ponovno se pojavio u svojem revidiranom obliku krajem 2013., ali sa zakošenim okomitim repnim površinama.

Dron, naime, ima jedinstven dizajn u obliku tandem krila s jednim u sredini trupa i jednim straga, što omogućuje povećan odnos uzgona i otpora te jednostavniji let nego što bi to zahtijevao visinski dron s konvencionalnim krilom.

WZ-7 pokreće turbomlazni motor Guizhou VP-13, kopija sovjetskog Tumanskog R-13, a smješten je na stražnji dio letjelice, dok je usisnik zraka za motor postavljen na gornjem dijelu trupa. Dron može postići brzinu krstarenja od 750 kilometara na sat s maksimalnim dometom od 7000 kilometara. 'Uzdižući zmaj' je, inače, dugačak 14,33 metra, ima raspon krila od 24,86 metara i visinu od 5,41 metar. Prema dostupnim podacima, autonomija leta iznosi 10 sati, a nosivost mu je 650 kilograma.

Pojedini vojni analitičari ukazuju na to da bi WZ-7 mogao biti opremljen senzorima pogodnim za označavanje brodova za gađanje protubrodskim balističkim projektilima poput DF-21D i krstarećim raketama. Također, vjeruje se da je opremljen naprednom komunikacijskom i opremom za elektroničko ometanje, a koja se može koristiti kao oblik prijenosa komunikacije na velikim visinama te letjeti do protivničke flote koju potom elektronički ometa.

Prema nekim informacijama, WZ-7 se već koristio na Tibetu za špijuniranje indijske vojske, a letio je i iz strateške zračne baze Yishuntun u blizini sjevernokorejske granice. Sve češća pojava WZ-7 ukazuje na brze promjene kineskih bespilotnih sposobnosti te korištenje naprednih i neortodoksnih dizajna, kao i na važnost korištenja dronova u strateškoj indopacifičkoj regiji, u kojoj Kina nastavlja širiti svoje vojne operacije.