Vidikovac na 1118 metara nadmorske visine na sljemenskom radiotelevizijskom tornju, izgrađenom 1976., prvi put je otvoren za posjetitelje početkom svibnja. Iako radi svaki dan, za loših vremenskih uvjeta zatvara svoja vrata. Vrebali smo za ovaj tjedan najavljeno sunce i temperature iznad 25 stupnjeva te se jedan dan, nakon jutarnje zagrebačke gungule, napokon zaputili na najviši vrh Medvednice, planine koja čuva leđa Zagrebu.

Radno vrijeme vidikovca usklađeno je s radnim vremenom žičare, pa ako ste se do Sljemena odlučili provozati u jednoj od njezine 84 gondole, u Gračansko Dolje radnim danom ne trebate dolaziti prije 10 sati, dok vikendom vožnje kreću sat vremena ranije. No za povratnu ćete kartu u ovom aranžmanu morati izdvojiti nemalih 16,59 eura, a građani Zagreba s cijenom od gotovo deset eura ipak će proći nešto jeftinije.

'Eeee, kakav je Zagreb mogao biti', naglas govori naš suputnik u gondoli dok sa sjetom s visina uživa u panoramskom pogledu na rodni grad. Gospodin u poznijim godinama sa suprugom i unukom došao je u posjet s Floride, na koju su se preselili početkom Domovinskog rata. 'Kud plovi ovaj brod?' nastavlja on solilokvij. 'Na Sljeme! Ne boj se!' odgovara sam sebi s pogledom sada uprtim u unuku, dok vjetar pokazuje svoju snagu njišući nam gondolu lijevo-desno.

Uskoro i zatvoreni vidikovac

Vožnja do našeg odredišta u trajanju od 22 minute uz pokoju razmijenjenu misao o novopečenom kandidatu za predsjednika SAD-a, guverneru Floride Ronu DeSantisu, i američkom bankrotu te uz kratku političku i društvenu dijagnozu Zagreba i SAD-a prošla je vrlo brzo.

Odmah po izlasku pogled nam krade 50 metara udaljen sljemenski OIV toranj. Vrat nam polako dolazi u tupi kut dok nam oči od podnožja ovog velebnog zdanja, koje strši iz guste bukove šume, klize do njegova 169 metara visokog vrha. Pokoji turisti stoje ispred i ćakulaju. Naš domaćin, HGSS-ovac Robert Erhardt, dočekao nas je kod porte u tornju, a u liftu nas do gore prati i vatrogasac koji se svakodnevno s još jednim kolegom brine o sigurnosti posjetitelja.

Iako se veće gužve obično očekuju vikendom, to jutro su ih, kažu, iznenadili posjetitelji jer su čekali ispred ulaza u toranj i prije početka radnog vremena u 10.30. Izlazimo na osmom katu, na kojem nekoliko majstora radi punom parom kako bi do kraja lipnja za posjetitelje mogao biti otvoren i 'zatvoreni vidikovac', unutar kojeg će se u panoramskom pogledu moći uživati na ostakljenoj terasi s kafićem, otpornoj na sve vremenske uvjete.

Od Alpa do Velebita

Na katu iznad izlazite na 81,5 metara visoki vidikovac, s kojeg vam pogled, unatoč ovom podneblju karakterističnoj 'pejsažnoj mreni' – izmaglici – seže do slovenskih Julijskih Alpi s jedne i Velebita s druge strane. Gusta šuma bukve, hrasta, jele, smreke, lipe, graba i rijetke tise dijeli vas od Zagreba, Zaprešića, Samobora te Zaboka i drugih gradova Hrvatskog zagorja, a koji se odavde doimaju kao minijaturne topografske vedute.

'Da je bolja vidljivost, vidio bi se i Augustinčićev spomenik Seljačkoj buni na brdu', objašnjava nam Erhardt, upirući prstom prema Gornjoj Stubici. Pokazuje nam i radarsku stanicu, jednu od njih pet u Hrvatskoj koje kontroliraju cijeli zračni prostor iznad naše zemlje. Iznad nas se proteže 77 metara visok čelični dio tornja, na kojem su postavljeni uređaji povezani s odašiljačima.

Za ovu sjevernohrvatsku panoramu, na koju teško da će itko ostati ravnodušan, morate izdvojiti deset eura. Za neograničen broj dolazaka do kraja godine karta stoji 20, a trajna košta sto eura. Dosad se, kaže nam naš sugovornik, nitko nije bunio na cijenu, a većina želi opet doći jer je pogled svaki dan drugačiji.

Sljemenska sinestezija

'Svaki dan priča svoju priču, ovisno o vremenu. A da ne govorim o godišnjim dobima, to su potpuno različite boje i dojmovi', dodaje. Pretežito dolaze domaći ljudi, ima i turista, a dan prije nas atmosferu na vidikovcu Sljeme drugim čulima došla je osjetiti i skupina od 50 slijepih osoba.

'Htjeli su da im ispričam sve kao i svima drugima. Stali su uz ogradu, a ja sam im govorio što se sve vidi. Oni se orijentiraju po satu, odnosno po minutama, pa im onda kažem - na 50 minuta je Jarun, na ovoliko minuta je Rakitje', oduševljeno nam prepričava ovaj strastveni HGSS-ovac i speleolog. Kad pak dođu stranci, kaže, ne mogu se načuditi koliko nam je zdrava šuma. 'Kad izađeš ovdje, ne možeš ne osjetiti energiju naše prekrasne šume', dodaje.

A turiste smo ovog sunčanog i vjetrovitog dana i mi zatekli. Kincso i Richard, mladi par iz mađarskog Debrecena, za sljemensku žičaru čuli su na jednom sajmu u Mađarskoj, na kojem je među mnogim zemljama svoj izložbeni punkt imala i Hrvatska. Odlučili su se za turu po Sloveniji i Hrvatskoj, a tijekom kratkotrajnog boravka u Zagrebu spavaju u autu. 'Lijepo je jako. Čuli smo da žičara ne radi, pa smo se sada iznenadili', govori nam Richard.

Po svoj pogled od 360 stupnjeva došla je i obitelj iz Zagreba koja deset godina živi u Njemačkoj. 'Ovdje se vraćamo kao turisti', kaže kroz smijeh mlada majka, dodavši da na ovaj način žele upoznati djecu s rodnim krajem.

Žičara doista nije radila jer je bila u remontu, a kad ne radi ona, zatvoren je i sljemenski toranj. Na vidikovac nećete moći ni u slučaju zatvaranja pristupnih cesta, kvarova i održavanja opreme u tornju ili ako se u nekom dijelu godine (npr. izvan sezone) očekuje da na Sljemenu neće biti dovoljno posjetitelja.

Prije svibnja ove godine građani su zadnji put mogli posjetiti sljemenski radiotelevizijski toranj tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća, kad je nakratko bio otvoren za javnost. Za vrijeme Domovinskog rata pak pogodile su ga dvije rakete, od kojih je jedna eksplodirala na trećem katu tornja, odbacivši jednog zaposlenika i dvije tone tešku opremu na drugi kraj tornja.

Rotirajući restoran, sportski muzej…

Koncesiju za vidikovac na 15 godina dobila je tvrtka Brand Ambassador, a prethodno je vodila vidikovac na Trgu bana Jelačića, zatvoren tijekom pandemije. Tvrtka Odašiljači i veze (OIV), u čijem je vlasništvu OIV toranj Sljeme, onda je raspisala javni natječaj za prostor sljemenskog vidikovca. Nakon što se prvi put nitko nije javio, raspisan je novi natječaj u siječnju ove godine, na koji se prijavila jedino tvrtka Brand Ambassador, a za projekt Sljeme 360° imaju velike planove.

Sljedeće godine trebao bi biti otvoren i rotirajući restoran, a u planu je i muzej sportskih dostignuća. Govorilo se i o ziplineu koji bi vodio sve do Medvedgrada, ali kako nam objašnjava Erhardt, s tehničke strane to bi bilo nemoguće izvesti jer je Medvedgrad na previše velikoj udaljenosti i pad bi bio prestrm, a brzina prevelika.

I bez ziplinea i svih ostalih atrakcija u nastajanju, vidikovac na Sljemenu vrijedi posjetiti jer vidite svakodnevnicu iz nove perspektive – sve što vam se inače čini veliko, s ove visine postaje vrlo malo, a ono udaljeno - blizu.