Ambalaža od pića i napitaka u RH čini 25 posto ukupnoga ambalažnog otpada, što je u skladu s europskim prosjekom. Problem je što u pet godina Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu još ne postoji organizirano skupljanje ostalih polimernih materijala (boca ulja, deterdženata i destilirane vode), višeslojne kartonske ambalaže, pa čak i staklene, a sve s izlikom da su spremnici devastirani, piše Poslovni dnevnik

No proizvođači i uvoznici uredno plaćaju i za taj otpad naknadu odlaganja u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Sustav nema učinkovita rješenja zbrinjavanja svih vrsta otpada, a nije ni na tragu načela iz direktiva EU o ambalaži.

Nejasno je na temelju čega sustav hvale resorno ministarstvo i Vlada kada u pet godina nijednom nisu objavljeni podaci po vrstama ambalaže stavljene na tržište, te ministrica zaštite okoliša Marina Matulović-Dropulić u Narodnim novinama nikad nije objavila ciljeve koliko se mora skupiti i reciklirati te ambalaže u tekućoj godini. Ne postoje ni pokazatelji nužni za bilanciranje jer ne postoji informacijski sustav koji bi dao pregled ulaznih podataka, nego samo izlaznih u vidu skupljene količine ambalaže.

Dok se o uspješnosti sustava može samo nagađati, o njegovoj kriminalnoj pozadini podaci prilično jasno govore. Kako je bilo moguće da se u prvih devet mjeseci 2006. u RH prikupilo 472 milijuna boca, a da bi podatak za cijelu godinu na kraju bio čak 972 milijuna boca?

Nije se moglo u posljednjem tromjesečju 2006. skupiti čak 435 milijuna boca, pa se čini da je tada krenuo organizirani šverc koji se nastavio 2007. i tako ukupno donio više od pola milijarde kriminalne zarade. Fond je 2008. uspostavio kontrolu kroz kodirane vreće. Budući da nijedna zemlja nije preslikala hrvatski model, poduzetnike zanima hoće li Vlada u dijalogu s gospodarstvom pokrenuti izmjene sustava.