Adventske kućice zgrozile su dubrovačke konzervatore koji traže njihovo uklanjanje unutar zaštićene baštine, u ovom slučaju Dubrovačkih zidina. No struka o ovom pitanju nije jedinstvena. Stručnjaci su podijeljeni, u rasponu od otvorenog otpora do pune podrške. Razgovarali smo i s nekolicinom građana Dubrovnika te su redom izrazili zadovoljstvo njihovim privremenim postavljanjem. Kažu da im se sviđa novi adventski ugođaj jer je vratio život unutar zidina, što ih je najviše razveselilo.

Naš sugovornik, ugledni i nagrađivani splitski arhitekt Emil Šverko nije se složio s konstatacijom da su adventske kućice na splitskoj Rivi i na dubrovačkom Stradunu samo nastavak procesa urušavanja urbaniteta dalmatinskih gradova. On naime smatra da je advent vrijeme obiteljske kohezije i blagdanskog ugođaja prikladnog estetskoj svijesti većine, a ne samo onima koji se time profesionalno bave.

'U tom smislu mogu podržati rečene kućice. Osobno bih dojam blagdanske ugode u sklopu javnog prostora riješio na drugi način, ali vjerojatno bi se broj mojih sljedbenika mogao izbrojiti na prste jedne ruke. Bilo kakve radikalne promjene teško su prihvatljive i trebale bi se prikloniti nekom obliku evolutivne edukacije', rekao je Šverko.

Budući da ima iskustva u projektiranju šoping-centara, zanimalo nas je kako komentira najnoviji urbanistički debakl i potpuno zanemarivanje javnog interesa prilikom gradnje trgovačkog centra na splitskim Mejašima. 'U svom radu na sličnim projektima naučio sam da je uvijek dobro imati vrijeme za suvremenika. Okolnostima nerazmjerne ambicije zastaju na sporednom kolosijeku ili na zaglavnom kolodvoru', poetski nam je odgovorio.

Šverko je pozdravio nedavno proglašenje stadiona na Poljudu kulturnim dobrom. Ističe da Poljud svakako spada u red izuzetnih ostvarenja svojeg vremena, a njegovu stručnu valorizaciju i kategorizaciju ne smatra tek usamljenim 'bljeskom u mraku', već mogućom inicijativom za aktivnijim proširenjem kataloga kulturnih dobara u Splitu.

Emil Šverko je autor možda najboljeg sakralnog objekta u Dalmaciji, Crkve hrvatskih mučenika u Čavoglavama. Taj iznimno zanimljiv projekt izveden je gotovo u tehnici suhozida, uz potpuno uvažavanje lokalne graditeljske tradicije. Crkva je u skladnom odnosu s okruženjem i zapravo je paradoks to da je jedna ruralna sredina realizirala vrhunski suvremeni sakralni objekt.

Podsjetimo, jedan od glavnih inicijatora gradnje spomenute crkve bio je Marko Perković Thompson. Za razliku od Čavoglava, na širem urbanom području Splita u posljednja dva desetljeća izgrađen je 'duhovni prsten', niz crkvi bez značajnije arhitektonske vrijednosti.

Na naše pitanje kako se dogodio taj paradoks, on nam je odgovorio protupitanjem. 'Kako to da je jedna mala Vrboska na Hvaru, zbog truda ribara i težaka za svoju crkvu, došla u posjed umjetnina iz škole Veronesea, Tiziana... u želji da se afirmira njihova svijest o vjeri. Zasigurno nije riječ o pukoj želji za samopromocijom kroz posjedovanje. Gorana Banić i ja smo tokom rada na projektu, a pogotovo u fazi izvođenja, imali izuzetnu podršku predstavnika Crkve kao investitora te svih mještana koji svoju crkvu odista smatraju svojom.'