Osvanuo je ovogodišnji popis 50 najbogatijih Hrvata, u izdanju hrvatskog Forbesa. Najbogatiji je milijarder Ivica Todorić, vlasnik Agrokora, 'težak' 3,7 milijardi kuna. Prema dostupnim informacijama, i Todorića je pogodila recesija jer je lani imao 4,9 milijardi kuna, izvještava HRT
Drugo mjesto na popisu milijardera pripalo je obitelj Besnier, vlasnicima Lactalisa i Dukata, čije se bogatstvo procjenjuje na 1,9 milijardi kuna. Treća je hrvatsko-čileanska obitelj Lukšić, uz koju se veže svota od 854 milijuna kuna. Valja pritom napomenuti da su na ljestvici hrvatskog Forbesa navedeni samo oni iznosi koji su registrirani u Hrvatskoj.
Lukšići su s trećeg mjesta izgurali Emila Tedeschija, koji je pao na četvrto mjesto sa 833 milijuna kuna. Ante Vlahović, predsjednik Uprave Adris grupe, sa 460,7 milijuna kuna nalazi se na petom mjestu Forbesove ljestvice.
Slijede Plinio Cuccurin (291 milijun kuna), Anđelko Leko (275,7 milijuna kuna), Milan Artuković (229 milijuna kuna), Marinko Zadro (224,9 milijuna kuna) i Dražen Bobić (187,2 milijuna kuna).
Ljestvica je sastavljena temeljem javno dostupnih podataka Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, Zagrebačke burze i sudskog registra.
Viktor Vresnik, glavni urednik hrvatskog izdanja časopisa Forbes, u Dnevniku 3 izjavio je da nije bilo teško doći do javno dostupnih podataka, ali je teško doći do stvarnog iznosa bogatstva ljudi koji su na listi prvenstveno zbog skrbničkih računa, ali i ulaganja u privatnu imovinu, primjerice u inozemstvu. Svi pobrojani, ističe Vresnik, zapravo 'teže' daleko više, a lista je pokazatelj o kojim se ljudima radi i o približnim rasponima u njihovom bogatstvu. Na listi 'sasvim sigurno netko nedostaje i sasvim sigurno ti ljudi imaju više'.
Na ovoj listi je 85 posto ukupne kapitalizacije burze, rekao je Vresnik.
Hrvatska javnost, smatra Vresnik, na bogataše gleda loše, a bogataši nastoje prikriti svoje bogatstvo, mada im to nekada, kao u slučaju Todorića, ne uspijeva. 'Todorić se ni ne trudi sakriti svoje bogatstvo, on je na njega ponosan.'
Skrivanje bogatstva, inače, 'dijelom je krivnja vrlo čudnog puta bogaćenja za vrijeme rata. Većina ljudi koji su na listi nije se tako obogatila, međutim jedan imidž privatizacije koji je ostao ne može se skinuti zadnjih 20 godina'.
Takav imidž nije dobar za poduzetničku klimu, a stvar bi se mogla ispraviti s obje strane. 'Postoje poslodavci koji loše postupaju sa zaposlenima i tu je stvoren jedan odium prema poslodavcima općenito. I stvoren je odium prema investitorima, kako stranim, tako i domaćim jer ih se još uvijek percipira kao bogate gazde koji izrabljuju.'
Poduzetnicima treba omogućiti da rastu i držati ih pod kontrolom, da to rade na moralan i zakonit način, zaključuje Vresnik.