Frankofonski socijalist Elio di Rupo, bacio je prošli tjedan ručnik u ring i tako postao sedmi po redu kraljev povjerenik na poslu pokušaja stvaranja nemoguće koalicijske vlade.

Kralj Albert II. je pozvao sve političke stranke da iskreno razmisle što će i kako će prije nego što donese odluku koja je više nego potrebna, ali i uzaludna, sazivanje novih parlamentarnih izbora.

Nepotrebno i uzaludno jer bi izbori, prema mišljenju većine analitičara, samo još više razbuktali političke i etničke tenzije između sjevera i juga, demokršćana i socijalista, liberala i zelenih, Valonaca i Flamanaca, frankofonaca i nizozemskofonaca.

Iako je poznata činjenica da je političko paktiranje u Belgiji izuzetno teška misija, kao nekoć u Italiji, nedostaje i dokazana mirotvorna vještina, pa je ravnoteža među strankama potpuno narušena.

Uspon ultrakonzervativnog flamanskog pokreta za nezavisnost iznenadila je i blokirala proces.

Ankete su govorile da tek 10 posto Flamanaca podupire nezavisnost, ali je Flamanski savez dobio čak 30 posto glasova.

Ta se demokršćanska stranka pokazala spremna na sastavljanje vlade tek ako se inkorporiraju nacionalisti - što je neprihvatljivo za socijalističke frankofone.

Problem nije samo političke naravi. Već je upozorio predsjednik Eurogrupe da se, objektivno, što se tiče javnog duga, Italija i Belgija nalaze u težoj poziciji od Španjolske.