Ukupan broj smaknuća koja je Amnesty International zabilježio iznosi najmanje 714 u 2009. te najmanje 527 u 2010. godini, isključujući Kinu. Vjeruje se da je 2010. Kina pogubila tisuće ljudi, no ta zemlja i dalje drži u tajnosti razinu primjene smrtne kazne.

'Mali broj zemalja koje, protivno globalnom trendu, nastavljaju sa sustavnom upotrebom smrtne kazne odgovoran je za tisuće pogubljenja u 2010', izjavio je Salil Shetty, glavni tajnik Amnesty Internationala.

'Dok je broj pogubljenja u padu, neke zemlje i dalje koriste smrtnu kaznu za zločine povezane s drogom, gospodarskim kriminalom, spolnim odnosom uz obostrani pristanak odraslih ljudi i klevetom, kršeći tako međunarodni zakon o ljudskim pravima koji zabranjuje upotrebu smrtne kazne izuzev za najteže zločine', rekao je Shetty.

Za najveći broj izvršenja takvih kazni odgovorne su dvije regije: Azija i Bliski istok. Kina je 2010. pogubila tisuće ljudi zbog širokog raspona kaznenih djela, što uključuje nenasilne prekršaje, te na osnovi sudskih postupaka koji nisu bili u skladu s međunarodnim standardima pravednog suđenja.

Značajan broj egzekucija ili smrtnih kazni zabilježen 2010. u Kini, Egiptu, Indoneziji, Iranu, Laosu, Libiji, Maleziji, Tajlandu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijskoj Arabiji i Jemenu odnosio se na prekršaje povezane s drogom.

Iran, Pakistan, Saudijska Arabija, Sudan i Ujedinjeni Arapski Emirati su prošle godine ignorirali međunarodne zabrane i izricali smrtne kazne pojedincima koji su u trenutku počinjenja djela bili maloljetni.

U izvještaju Amnesty Internationala istaknuto je nazadovanje u 2010, jer je šest zemalja nakon privremene obustave ipak nastavilo s pogubljenjima. 'Unatoč tome, razvoj stanja u 2010. doveo nas je još bliže globalnom ukidanju te kazne. Predsjednik Mongolije proglasio je moratorij na smrtnu kaznu, što je važan prvi korak s obzirom da je smrtna kazna u toj zemlji još uvijek klasificirana kao državna tajna. Treći put i uz jaču potporu nego ikad prije, Opća skupština UN-a pozvala je na globalni moratorij na pogubljenja', izjavio je Shetty.

'Svaka zemlja koja nastavlja s izvršavanjem smrtne kazne izravno je u sukobu s činjenicom da i međunarodni zakon o ljudskim pravima i tijela UN-a sustavno teže samo jednom krajnjem cilju – konačnom ukidanju. Svijet bez smrtne kazne ne samo da je moguć, nego je i neizbježan', kazao je Salil Shetty naglasivši da ostaje samo pitanje kada će se on i ostvariti.

REGIONALNI SAŽECI:

Sjeverna i Južna Amerika

U SAD-u, jedinoj zemlji u Americi koja provodi pogubljenja, 2010. izrečeno je najmanje 110 smrtnih kazni, no to je oko tri puta manje od ukupnog broja kazni izrečenih sredinom 90-ih. U ožujku 2011. Illinois je postala šesnaesta država koja je ukinula smrtnu kaznu.

Azija – Pacifik

Tijekom 2010. Amnesty International nije bio u mogućnosti provjeriti podatke o upotrebi smrtne kazne u Kini, Maleziji, Sjevernoj Koreji, Singapuru i Vijetnamu, premda je poznato da su u svim tim zemljama provedena pogubljenja. Dostupne informacije iz pet drugih zemalja iz te regije potvrdile su provedbu najmanje 82 pogubljenja u Aziji.

11 država nastavilo je izricati smrtne kazne, no u 2010. i dalje ih nisu izvršavale. To su: Afganistan, Brunej, Indija, Indonezija, Laos, Maldivi, Burma, Pakistan, Južna Koreja, Šri Lanka i Tajland. Pacifički otoci ne izriču ni ne provode smrtnu kaznu.

U siječnju 2010. predsjednik Mongolije objavio je moratorij na pogubljenja s ciljem ukidanja smrtne kazne.

Europa i središnja Azija

Nakon što 2009. godine prvi put nije zabilježeno nijedno pogubljenje u Europi i bivšem Sovjetskom Savezu, u ožujku 2010. bjeloruske vlasti provele su dvije egzekucije. Tri nove smrtne kazne izrečene su u Bjelorusiji u 2010.

Bliski istok i sjeverna Afrika

Tijekom 2010. zabilježen je manji ukupan broj smrtnih kazni i pogubljenja na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi nego što je to bilo 2009. Međutim, u slučajevima kada je smrtna kazna bila izrečena, često je to bilo nakon nepravičnih suđenja i za kaznena djela kao što su trgovina drogom ili preljub, koja ne pripadaju skupini 'najozbiljnijih zločina', stoga se radi o kršenju međunarodnog zakona.

Vlasti u Alžiru, Jordanu, Kuvajtu, Libanonu, Maroku/Zapadnoj Sahari, Tunisu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima izricale su smrtne kazne, ali su se nastavile suzdržavati od njene primjene.

Iranske vlasti priznale su pogubljenje 252 ljudi, uključujući pet žena i jednog maloljetnog počinitelja. Amnesty International dobio je vjerodostojna izvješća o barem 300 dodatnih pogubljenja, koja nisu službeno priznata, a od kojih je najveći broj iz zatvora Vakilabad u Mašhadu. Većina ljudi osuđena je zbog navodnih zločina povezanih s drogom. 14 ljudi javno je pogubljeno. Smrtna kazna i dalje se izriče u velikom broju.

Subsaharska Afrika

Tijekom 2010. još je jedna afrička država, Gabon, ukinula smrtnu kaznu, čime se broj zemalja Afričke unije koje su je ukinule popeo na 16. Poznate su četiri zemlje koje su 2010. izvršavale smrtnu kaznu u subsaharskoj Africi: Bocvana (1), Ekvatorska Gvineja (4), Somalija (najmanje 8) i Sudan (najmanje 6).