Dvije i pol godine nakon što je započelo, suđenje bivšem predsjedniku uprave Itasa Ivanu Canjugi te članovima Nadzornog odbora Bojanu Brezovcu i Mariji Brezovec, kao i Editi Zebec, počelo je ispočetka. Razlog tome je izmjena raspravnog vijeća varaždinskog Županijskog suda na čijem je čelu sada sudac Franc Harapin
Nakon što je zamjenik varaždinskog županijskog državnog odvjetništva pročitao optužnicu sastavljenu u kolovozu 2007. godine, koja optužene tereti za kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja
zloporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju teških više milijuna kuna, svi su se okrivljeni ponovno izjasnili da se ne smatraju krivima. Stoga se krenulo s dokaznim postupkom tijekom kojeg su ranije ispitani svjedoci nadopunili svoje iskaze u vezi propasti ivanečke tvornice alatnih strojeva čiji su radnici zbog njezinog spasa i štrajkali glađu.
Svjedok Vjekoslav Bregović, direktor Itasa prije preuzimanja poduzeća od tvrtki bivše ivanečke gradonačelnice Marije Brezovec, prisjetio se da je poslovanje Itasa između 1990. i 2000. bilo jako teško i nisu isplaćivane sve plaće, tako da je stečaj stalno visio nad njihovom glavom. Budući da kredit nisu mogli dobiti u bankama, pa ni u Varaždinskoj banci čiji je Itas bio osnivač sa 16 tisuća dionica, za financiranje poslovanja prodavala se i imovina, ali po cijeni koja nije bila manja od knjigovodstvene. Usprkos neprilikama, nekretnina na Pagu nije se htjela dati pod hipoteku. Nakon umirovljenja 2002. godine, ostao je u Itasu još do ožujka 2004. i u tom razdoblju nije primijetio da bi NO donio bilo kakvu odluku na štetu poduzeća.
Svjedok Andrija Kruhoberec ustvrdio je da mu kao članu NO-a Itasa iz redova zaposlenika nije bilo ništa poznato, ni financijske poteškoće, ni pokušaji dobivanja kredita i obaveza vraćanja kredita Hypo banci od pet milijuna kuna, niti da bi se netko bavio pronalaženjem novih tržišta.
Potvrdivši da je 2005. godine kao član Nadzornog odbora Itasa zatražio na uvid financijsko izvješće, svjedok Dragutin Varga ustvrdio je da mu je direktor Canjuga rekao da ga neće dobiti, pa ga je onda zatražio od predsjednice Nadzornog odbora. Varga je ostao na stavu da je novac iz Itasa izvlačen kroz sporne pozajmice.
Kao primjer naveo je ugovor prema kojem je Itas posudio novac na šest mjeseci tvrtki u vlasništvu Brezovčevih, ali svega dvadeset dana nakon njegovog potpisivanja rok je aneksom skraćen na mjesec dana, nakon čega založena nekretnina odmah prelazi u vlasništvo zajmodavca, dok je prema ugovoru trebalo ići na prodaju preko javne bilježnice.
