Napad na američki konzulat u Bengaziju i napad na američko veleposlanstvo u Egiptu prije toga, po listu, dosad su najveći izazov Obaminom nastojanju da promijeni regiju tradicionalno nesklonu SAD u povjerljivije područje koje bi, zajedno s Izraelom, moglo biti protuteža ambicijama Irana.

Autor ocjenjuje da napad, iako još nisu utvrđeni počinitelji, pokazuje da su na Bliskom istoku i u Aziji, i nakon više od godine dana turbulencija koje su pridonijele većoj demokraciji, nasilni ekstremisti i dalje predstavljaju važan čimbenik.

Američki dužnosnici najavili su pomnu istragu napada i privođenje odgovornih pravdi, ali je Obama najavio da će SAD, neovisno o ishodu, ostati "ustrajan" u jačanju suradnje s arapskim narodima i njihovim novim vladama i nastavku politike otvaranja prema toj regiji.

Nova bi kriza, ako ništa drugo, vjerojatno mogla učvrstiti Obaminu odluku da se ne upušta u vojnu intervenciju u Siriji, piše Post, iako je Obamin suparnik na izborima u studenom Mitt Romney, odmah iskoristio novonastalu situaciju kako bi ukazao na nedostatak političkog vodstva, zbog čega se stvara dojam o američkoj slabosti.

U srijedu je američka državna tajnica Hillary Clinton naglasila da je za napad u Libiji odgovorna "mala skupina divljaka", a ne libijska vlast ili narod.

"Ništa se nije promijenilo u našoj predanosti stvaranju slobodne i stabilne Libije. Americi je to i dalje u interesu", ustvrdio je za Post neimenovani visoki američki dužnosnik, a unatoč lčinjenici da je u tijeku evakuacija osoblja iz američkog veleposlanstva u Tripoliju, u srijedu nije bilo ni riječi o mogućem ukidanju ili smanjenju američke pomoći Libiji ili bilo kojoj drugoj arapskoj zemlji.

No Obamina politika spram arapskog svijeta gotovo sigurno će se naći pod povećalom, smatra The Washington Post, jer su njegovi napori da poboljša imidž SAD u toj regiji imali malo uspjeha, što je razvidno iz tamošnjih ispitivanja javnog mnijenja.

U govoru koji je trebao označiti "novi početak", u lipnju 2009. u Kairu, Obama je obećao da će se prema muslimanima odnositi s poštovanjem i da će uravnotežiti američku politiku u regiji. Najavio je da će biti pravedniji posrednik u arapsko-izraelskom sukobu nego što je to, po njegovom mišljenju, bio njegov prethodnik.

Upravo je pomanjkanje napretka u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba, unatoč obećanjima da će mu to biti prioritet, jedan od važnijih čimbenika neuspjeha u izgradnji boljeg dojma o Amerikancima među Arapima.

U počecima mandata Obama je javno kritizirao nezakonitu gradnju židovskih naselja na područjima koja Palestinci vide dijelom svoje buduće države, ali time nije postigao puno, osim što su odnosi s Izraelom postajali sve napetiji, kulminiravši zasad nedavnom otvorenom kritikom premijera Benjamina Netanyahua, koji je Amerikancima poručio da nemaju moralno pravo blokirati izraelske planove o mogućem napadu na Iran jer su se sami premekano postavili prema prijetnji iranskog programa obogaćivanja urana.

U svjetlu činjenice da Izrael razmatra samostalni napad na Iran, pred Obamom je teška odluka o tome na koji se način postaviti prema najbližem bliskoistočnom savezniku manje od dva mjeseca prije američkih predsjedničkih izbora, ali i prema Egiptu i Libiji, nakon najnovijih napada.