'I'll write you a check', kažu bogatuni s bahatim stavom u nebrojenim američkim filmovima. Obožavam. Dokazujući kako je kod nas rijetko kao na filmu, domaći potrošači živjeli su u ritmu dodavanja nula na inače bezvrijedan komad papira samo tridesetak godina. Naime, sve do sedamdesetih suvremeni način korištenja čeka za svakodnevno plaćanje u Jugoslaviji je gotovo nepoznanica. Tek osamdesete donose pravu eksploziju uporabe, a ček postaje motor gotovo svake kupovine. Nažalost ne zato što smo dobili bogataše, već uglavnom kao dokaz ograničenosti novčanika. 

Korak s vremenom

Obožavam reklamne slogane doživljavati i koristiti kao prvorazredne povijesne izvore. U tih par riječi obično je sadržana cijela suština vremena, proizvoda, mentaliteta. No rijetki tako snažnim intenzitetom izražavaju ubrzanu promjenu svakodnevice kao promidžbena novinska najava dolaska Beogradske banke 1971. godine na zagrebačku adresu Račkoga 9 - 'Beogradska banka - otvorit ćete tekući račun jer želite ići ukorak s vremenom'.  Teško i zamišljamo da je nešto tako inherento identitetu zaposlenika i potrošača kod nas relativno nedavno bilo financijska inovacija koja nas čini 'modernima'. Naime, do trenutka  pojave tekućeg računa isplata plaće išla je 'na ruke' ili na izrazito popularne štedne knjižice čije je korištenje generiralo rast konzumacije s obzirom da su ulozi omogućavali 'potrošačke kredite' - osnovni izvor sredstava prvih televizora, bojlera, električnih štednjaka (...) u našim domovima. Među ostalim zbog potrebe razvoja bezgotovinskog plaćanja kojim se  trebala smanjiti količina gotovine u opticaju i sniziti cijena platnog prometa tekući račun postaje esencijalan, a uz njega direktno omogućena i funkcija izdavanja čekova.

Sloboda

Novi financijski proizvodi značili su oslobođenje kupca - odjednom se bez gotovine u džepu samo jednim čekom mogla obaviti svaka kupovina skuplja od 30, a jeftinija od 1000 dinara. Potencijal apeliranja na otkrivenu slobodu, u suštinski politički-društveno neslobodnom društvu, dobro su uočili u Ljubljanskoj banci. Godine 1977. godine smiono tvrde - 'Poslovanje s tekućim računom znači kraj brigama i teškoćama koje su povezane s gotovinom.  S čekovima Ljubljanske banke vam je u svakom trenutku na raspolaganju sav vaš novac.',  priključuju se i sistemu 'Euročeka' koji omogućava odlaske na putovanja bez gotovine. Ček je isprva bio sumnjiva biljka, pa su se javljali slučajevi u kojima neupućeni trgovci odbijaju njegov primitak iako je zakon jasno ustvrdio da ga moraju koristiti 'organizacije udruženog rada, samoupravna interesna zajednica, drugo društveno pravno lice i društvenopolitička zajednica.'

Žene

Osobno nisam koristio poček čekove, to je specijalnost moje supruge, ona i njene kolegice mogle su doktorirati na temu provođenja i nadmetanja s vladinim, uglavnom nemuštim mjerama, tvrdio je krajem osamdesetih Slunjanin Josip Kovačić. 'Praktična žena' organizirala je čak nagradnu igru kroz odgovore na nagradna pitanja o korištenju čeka što očito svjedoči o procesu oslobođenja žene u raspolaganju obiteljskim novcem! Na žalost, sve češće ekonomske krize tražile su 'novog prijatelja' i on je pronađen u sistemu plaćanja 'ček na poček' - uplate čekom koji na naplatu dolazi s odgodom. 'Ček na poček' doživljen je kao nova vrsta kreditiranja i poticanja potrošnje što objašnjava popularnost stihova poput  '...investicije su probile plafon, troše se krediti, svuda mnogo paranoje, svi su do grla u krizi...' Azrinog Nedjeljnog komentara. Među kupcima se čak razvio i oblik 'word of  mouth marketinga' kojim se širila predaja o dućanima koji čekove na naplatu šalju s najvećim vremenskim odmakom. Naravno, pojavila se je i gomila čekova bez pokrića, ali bitno je bilo da je novi TV u boji sigurno stigao do dnevnog boravka. Godine 1989. Savezno izvršno vijeće ukida plaćanje čekom na poček, a kupci negoduju -'baš sam nedavno i običan špeceraj kupio na tri čeka',  ljutio se službenik Zvonko Kota. 

A onda su pomalo stigle devedesete, eksplodirale plastične kartice, a s prozora izloga polako nestali primamljivi natpisi 'VCR Panasonic u pet rata!'.