Bubanje, a ne kreativnost

Prije svega Vinković ističe da je postojeći sustav natjecanja u prirodnim znanostima, ali i u nekim drugim disciplinama, pretjerano fokusiran na rješavanje testova, što se, kaže, danas nikako ne može smatrati najboljim pristupom učenju prirodnih znanosti.

'Praktični radovi učenika sramotno su marginalizirani, smiješno malen broj takvih radova se prijavljuje na natjecanja, a masovno se potiče rješavanje zadataka. To je u debelom raskoraku s izjavama ministra kako nam je važno poticati praktična znanja učenika', kaže Vinković, a na problem je upozorio još prije četiri i pol godine u svojim preporukama AZOO-u.

'No u međuvremenu su stvari postale još gore. Primjerice, AZOO je u pravilima za državno natjecanje radova iz biologije uveo suludo pravilo kojim se učenicima zabranjuje prezentiranje radova na bilo kakvoj smotri prije nego što se predstave na državnom natjecanju', rekao je za tportal Vinković, i sam popularizator znanosti i suorganizator jedne od poznatijih znanstvenih smotri učenika.

Naš fizičar, koji je dio studija proveo u SAD-u i objavljivao radove u prestižnim svjetskim časopisima, među ostalim i u najpoznatijem Natureu, smatra da je takva odredba suprotna pedagoškim praksama i iskustvima razvijenih zemalja u kojima se različite smotre koriste kao pripreme za velika državna natjecanja, a znanstveni radovi i projekti smatraju se važnim za razvoj kreativnosti darovitih.

Neka netko drugi plati

Prema Vinkoviću, iz pravilnika također nije jasno kako će se identificirati nadarena djeca, definicija pravilnika nije usklađena sa suvremenim pedagoškim teorijama, nije dobro to što se u njemu razmišlja samo o radu s nadarenima, a ne i s motiviranim i talentiranim učenicima, a sustav ne predstavlja ni jasnu ideju kako bi se individualizirani rad nastavnika s takvim učenicima poticao i financirao.

'Pravilnik pretpostavlja da će županije iznaći sredstva potrebna za funkcioniranje sustava, no u ovom procesu nisu konzultirane županije niti je jasno kako će one pronaći dodatna sredstva u svojim budžetima za sustav rada s darovitima koji po ovom pravilniku može eskalirati u velik broj radnih sati velikog broja nastavnika i popratnog osoblja. Pravilnik predviđa i nekakve centre izvrsnosti, a da nije jasno što se misli pod tim pojmom, koji su kriteriji rada takvog centra i tko evaluira status izvrsnosti. Primjer kako bi to moglo izgledati u praksi je pokušaj uspostave tzv. centara izvrsnosti u Međimurskoj županiji, ukinutog već nakon jedne školske godine upravo zato što ga Županija nije uspjela financirati i nije imala jasnu ideju što bi to trebalo biti. A sada pak kada Županija to zna i kroz fondove EU-a kreće u pokretanje posebnog instituta u tu svrhu, prvog takvog u Hrvatskoj, ispada da se on ne uklapa u predloženi pravilnik', objasnio je Vinković.

Prema našem fizičaru, postoji čak opasnost da se, uz ovakav pravilnik, sustav natjecanja, s novčanim nagradama za pobjednike, postupno pretvori u svojevrstan biznis po uzoru na sport u kojem bi roditelji 'drilali' svoju djecu radi zarade, kao što se dogodilo u nekim nama susjednim zemljama.

Zar u osnovnim školama nema darovitih?

Psihologinja dr. sc. Vesna Vlahović Štetić, profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, također smatra da u Pravilniku postoje brojne nejasnoće i propusti.

Prije svega, ističe da prijedlog pravilnika ne obuhvaća cijelu vertikalu predtercijarnog obrazovanja te da nije jasno zašto se zapostavlja rad s predškolskom darovitom djecom.

Baš kao i Vinković, ističe da financiranje rada nije jasno određeno.

'Naime pitanje je mogu li pojedini osnivači škola, primjerice županije, stvarno financirati takvu djelatnost. Učenici iz siromašnijih županija tako su u bitno nepovoljnijem položaju od učenika nešto bogatijih županija, a morali bismo barem pokušati poštovati pravo jednakih mogućnosti u obrazovanju. Postavlja se pitanje zašto MZOS ne bi financirao takvu djelatnost', kaže naša sugovornica.

Tko će se baviti s darovitima?

Osim toga, upozorava da nije jasno tko bi trebao raditi s darovitom djecom.

'Prijedlog pravilnika uopće ne definira stručne preduvjete za rad s darovitima, već očito pretpostavlja da su oni ostvareni, što ne odgovara realitetu u našim školama. Nedostaju nam kadrovski resursi – prvenstveno imamo manjak školskih psihologa, nedostaje nam potreban psihologijski instrumentarij, nedostatno nam je i dodatno obrazovanje nastavnika, a neadekvatni su i materijalni uvjeti. U predviđenim školskim timovima ne razlikuje se uloga pojedinih stručnjaka, što će u praksi nužno dovesti do nejasnoća i dvojbi pa i do etičkih problema vezanih uz dostupnost nekih podataka o darovitoj djeci. Predviđa se da mentori u radu s darovitima budu samo djelatnici unutar sustava obrazovanja, što je nepotrebno ograničenje jer darovitima treba pružiti svu potporu koju trebaju i možemo im dati npr. mentorstvo znanstvenika ili stručnjaka iz gospodarstva', kaže Vlahović Štetić.

Pravilnik manjkavo i nedovoljno sustavno određuje oblike rada s darovitima te nejasno definira centre izvrsnosti za koje uopće ne postoje kriteriji pokretanja i održavanja – čime to oni dokazuju svoju izvrsnost i koja je njihova funkcija u radu s darovitima i u zajednici.

'Slažem se s kolegom Vinkovićem da bi pravilnik trebao predviđati i rad s talentiranom djecom jer i daroviti - oni s visokim kognitivnim kapacitetima - i talentirani - oni s visokim postignućima u nekim užim područjima djelatnosti npr. glazbi i sportu - zahtijevaju organiziranu potporu u sustavu obrazovanja. No ne mislim da bi ovaj pravilnik trebao određivati rad s posebno motiviranom djecom, a da istodobno nisu darovita ili talentirana', zaključila je Vlahović Štetić.

Na našu molbu da komentiraju ove primjedbe od nadležnih institucija nismo dobili nikakav odgovor.

330852,325908,309394,308405