Ključno otkriće novog američko-hrvatskog rada u kojem je dr. Karlić bila jedan od dva glavna autora jest to da tumorske stanice koje se šire tijelom zadržavaju potpis tkiva u kojem je tumor nastao, odnosno iz kojeg je krenulo njegovo metastaziranje. Zahvaljujući ovom nalazu, u skoroj budućnosti analize tumorskog tkiva mogle bi otkrivati karcinome koje je do sada bilo teško pronaći i liječiti na samom izvoru.

Kako to funkcionira?

'DNK u stanici izgleda kao neko klupko vune koje je u nekim dijelovima gušće, a u drugim rjeđe. Ta je struktura u različitim tipovima stanica različita', rekla je za tportal dr. Karlić.

'Naše su analize pokazale da se u onim dijelovima gdje je DNK rjeđa stvara manje mutacija. Smatra se da je to zato što je mehanizmima koji popravljaju DNK lakše doći do dijelova u kojima su nastale mutacije ako se one nalaze u područjima koja su dostupnija, odnosno gdje je klupko DNK rjeđe', objasnila je naša molekularna biologinja.

U novoj studiji tim je istraživao 15 različitih tkiva i osam vrsta tumora.

'Uspoređivali smo stanice tumora s normalnim stanicama od kojih je tumor nastao. Vidjeli smo da je uzorak brojnosti mutacija povezan sa strukturom kromatina u normalnoj stanici. Drugim riječima, iz normalne stanice može se predvidjeti gdje će nastati mutacije koje uzrokuju određenu vrstu raka. To je važno jer se za pet do deset posto tumora danas još uvijek ne zna gdje su nastali pa se otkrivaju tek u kasnoj fazi kada počne metastaziranje. Mi smo u našem radu za 90 posto tumora koje smo istraživali uspjeli otkriti iz kojih su stanica nastali. To može biti važno za terapiju jer se ona prilagođava izvornom tumoru – ako je rak jetre, liječi se rak jetre, a ako je rak gušterače, liječi se kao rak gušterače', istaknula je naša sugovornica.

Zavidna karijera

Tridesettrogodišnja Rosa Karlić diplomirala je molekularnu biologiju na PMF-u u Zagrebu, da bi potom uzela neplaćeni dopust i doktorirala 2011. u Berlinu u Njemačkoj. Potom se vratila na PMF u Zagrebu. Njezin doktorski rad objavljen je u uglednom časopisu PNAS, a mentor joj je bio prof. dr. sc. Kristian Vlahoviček iz Zagreba.

U novim radovima Karlić je bila jedna od dva glavna autora zajedno sa svojim kolegom i cimerom iz berlinskih dana dr. sc. Pazom Polakom.

Osim u Natureu, objavljivala je i u drugim važnim časopisima kao što je Cell, koji je najbolji u svijetu u području stanične i molekularne biologije.

Vrhunska za svijet, nedovoljno za nas!

Časopis Nature posvetio je cijeli svoj novi broj radovima o epigenetici - području u kojem je glavni rad upravo onaj koji je vodila naša dr. Karlić.

'Ovaj je rad iznimno važan jer će u budućnosti omogućiti da se otkrije odakle dolaze stanice tumora koji su metastazirali pa će se u skladu s time moći tretirati', rekao je Vlahoviček.

'Rosa je stvarno izuzetna znanstvenica. Jako sam ponosan na nju. Koautorica je na glavnom radu koji obuhvaća cijelo izdanje novog broja časopisa Nature. Prije dva mjeseca objavila je rad u Cellu, a još ranije u PNAS-u. Međutim po kriterijima koji vladaju u našoj državi ona ne konkurira kao osoba koja bi mogla ostati u akademskom sustavu', rekao je Vlahoviček.

'To je teška ironija našeg sustava – da ne cijeni kvalitetu, jer gleda kvantitetu. Prema našem sustavu Rosa bi trebala imati devet radova. Ona ima četiri vrhunska, kakve kod nas nema gotovo nitko, možda pet ljudi. No nema ih devet pa se može slikati. Kod nas nije važan nikakav utjecaj časopisa, tzv. faktor utjecaja. Naprotiv, kod nas se više isplati objavljivati u časopisima koji imaju manji utjecaj jer je u njima puno lakše objaviti – puno je lakša recenzija radova i puno se brže prihvaćaju. Naštanca se tako devet radova kuruze i nitko vas ništa ne pita. No kada se netko uistinu trudi raditi vrhunsku znanost, to traje i nije tako jednostavno. Ne može se svake godine proizvesti po jedan rad u Natureu. Posao za ovaj rad trajao je dvije godine', upozorio je prof. dr. sc. Kristian Vlahoviček, voditelj grupe za bioinformatiku na zagrebačkom PMF-u i jedan od koautora publikacije.

Imamo najmoćnije računalo u regiji

U svojem radu Karlić je koristila superračunalo koje je nabavljeno prije dvije godine i smješteno na Srcu jer za njega nema mjesta na PMF-u.

'Tu se obrađuju ogromne količine podataka. Svaki fajl koji obrađujem ima najmanje jedan gigabajt, a oni se obrađuju u stotinama eksperimenata. To je nemoguće izvesti na stolnom računalu. Naše superračunalo, nabavljeno novcem IntegraLifea zove se Lopsang i najjače je u regiji', objasnila je Karlić.