Trakavica oko Spaladium arene nastavit će se u petak novim ročištem na Trgovačkom sudu u Splitu, od kojega se traži poništenje tajnih aneksa o gradnji potpisanih u vrijeme bivšeg gradonačelnika Ivana Kureta. U međuvremenu je, kako je potvrđeno tportalu, Državnom odvjetništvu upućena i kaznena prijava protiv trojice arbitara koji su u studenom 2016. godine - u potpuno odvojenom arbitražnom postupku - donijeli odluku da se raskida i osnovni ugovor o gradnji te da svi troškovi - veći od 53 milijuna eura - padaju na leđa Grada Splita, umjesto banaka i građevinskih tvrtki koje su po ugovoru snosile rizik
U zamršenoj priči oko splitske dvorane, izgrađene za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine, nekoliko je ključnih podataka: po osnovnom ugovoru trebalo je izgraditi cijeli kompleks, koji je uključivao neboder, trgovački centar i garažu, kako bi projekt bio isplativ i de facto sam sebe financirao. Izvođači su propali, a banke su se našle u neprilici jer je upravo na njima bila glavnina rizika, pa su Kuretovim aneksima došli u donekle komotniju poziciju.
No ti dokumenti potpisani su u tajnosti, mimo Gradskog vijeća, pa je glavni pregovarač oko ovog projekta Dejan Kružić, inače cijenjeni profesor na Ekonomskom fakultetu, podnio tužbu sa zahtjevom da budu proglašeni ništetnima.
vezane vijesti
Ugovor je još uvijek bio na snazi pa je u doba gradonačelnika Željka Keruma Split prestao plaćati mjesečne rate za dvoranu jer nisu bili ispunjeni uvjeti za to, a u doba Ive Baldasara ista praksa je nastavljena. U jednom trenutku Baldasar je čak predložio Gradskom vijeću da Split formalno preuzme kredite u iznosu od 53 milijuna eura, no to je odbijeno.
Banke su javno prijetile ovrhom gradskog proračuna, ali nisu imale osnove za to pa su pokrenule arbitražni postupak pred Hrvatskom gospodarskom komorom, koji Split osporava. Svejedno, obje strane su ondje predložile po jednog suca, a njih dvojica zajednički su imenovali trećega te zaključili da kredite za Spaladium treba platiti Grad Split.
'Nisu pregledali više od 80 posto dokumentacije'
Upravo njih trojica - Igor Periša, Davor Babić i Dragan Bolanča - predmet su kaznene prijave koja ne dovodi u pitanje pravorijek koji su donijeli, nego sam postupak. Tvrdi se, naime, da u samom arbitražnom postupku nisu ni pregledali više od 80 posto dokumentacije oko Spaladium arene, pa samim time nisu mogli ni donijeti kvalificiranu odluku.
'Ugovor o javno-privatnom partnerstvu uz osnovni tekst ima još 16 priloga izrađenih na više od 230 stranica, koji čine njegov sastavni dio, a bez uvida u njih ne može se meritorno odlučivati. Bilo koja odluka bez uzimanja u obzir ugovorenog u prilozima predstavlja čisti voluntarizam, neozbiljno i nedopustivo ponašanje službenih osoba, grub nasrtaj na pravni poredak te zloupotrebu položaja i službenih ovlasti', stoji u kaznenoj prijavi koju je tportal dobio na uvid.
Između ostalog, upozorava se na to da arbitri nisu ni vidjeli dodatke kojima je definirano da o ugovoru odlučuje jedino Gradsko vijeće, zatim da nisu imali uvid ni u krucijalni podatak o ukupnoj visini ulaganja u kompleks Spaladium, da strane banke nisu ni stekle status zajmodavca jer nisu isplatile dogovoreni iznos kredita, da Gradsko vijeće u početku nije ni prihvatilo dvije austrijske nego jednu hrvatsku banku te još niz detalja iz spomenutog ugovora i njegovih 16 dodataka.
'Arbitri nisu vidjeli ni prilog kojim je ugovorena raspodjela rizika, koji su taksativno navedeni putem čak 155 rizičnih aktivnosti, grupiranih u sedam skupina. Financijski rizici ugovoreni su tako da su u cijelosti na strani privatnog partnera, a ne Grada Splita - kako su utvrdili arbitri. Ne postoji ni teoretska mogućnost da prijeđu na Grad, a oni su odlučili suprotno', stoji dalje u prijavi.
Za honorare arbitara dva milijuna kuna
Posebno intrigantno pitanje jesu troškovi arbitraže, a po neslužbenim informacijama oni se kreću između dva i pol i tri milijuna kuna, od čega oko dva milijuna kuna čine honorari samih arbitara: pravilnikom Hrvatske gospodarske komore propisano je da se konačni pravorijek dostavlja strankama tek nakon što one podmire ove troškove, dok se u ovom slučaju to nije dogodilo, barem ne od Grada Splita za njegov dio.
'Tko je, koliko i zašto platio cjelokupne troškove postupka i kako se uopće mogao izdati arbitražni pravorijek?' stoji u kaznenoj prijavi, uz sumnju da se i ovdje radi o zloupotrebi položaja i ovlasti.
Tportal je uputio ova pitanja i Hrvatskoj gospodarskoj komori, iz koje je u četvrtak ujutro odgovoreno da se - ne može odgovoriti.
'Arbitražni postupak, pa tako i onaj koji se vodi pred Sudištem, ako se stranke drugačije ne sporazume, nije javan. Zbog toga, Sudište, osim ako ga stranke na to izričito ne ovlaste, ne može davati nikakve podatke o konkretnom arbitražnom postupku koji se vodio ili vodi pred Sudištem. Tajnost arbitražnog postupka odnosi se i na troškove arbitražnog postupka', kazali su u HGK.
Tako nije službeno potvrđen ni podatak da su troškovi dosegli tri milijuna kuna, no po svemu sudeći to je izvjesno jer u Hrvatskoj gospodarskom komori objašnjavaju da se oni računaju 'prema vrijednosti spora'.
'Troškove za vođenje arbitražnog postupka, u pravilu, ako nema drugačijeg sporazuma stranaka, predujmljuje tužitelj. U troškove arbitražnog postupka uračunavaju se, kao posebni troškovi, i troškovi zastupanja stranaka po punomoćnicima. Ako su punomoćnici stranaka odvjetnici, troškovi zastupanja po odvjetniku utvrđuju se, u pravilu, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore', dodaju u HGK.
Trojica prozvanih arbitara nisu bila dostupna ili nisu bila voljna komentirati prijavu.
