Time bi se zaključio komplicirani slučaj nastao još 2007. godine potpisom ugovora o gradnji kompleksa Spaladium, koji je eskalirao potpisivanjem tajnih aneksa bivšeg gradonačelnika Ivana Kureta, potom propašću triju građevinskih tvrtki - IGH, Dalekovoda i Konstruktora - prestankom plaćanja dogovorene najamnine, pokretanjem raznih arbitražnih postupaka i sudskih sporova te stečaja same dvorane.

Tportalu je potvrđeno da će jedna od točaka dnevnog reda sjednice Vlade u Splitu biti vezana upravo uz Spaladium i da je već donesena načelna odluka da se država 'vraća u igru', što je višekratno zahtijevao gradonačelnik Andro Krstulović Opara, između ostalog zato što je s Gradom Splitom ona potpisala partnerski ugovor i obvezala plaćati polovicu dogovorene najamnine u idućih trideset godina.

S konzorcijem poslovnih banaka koje su u početku kreditirale izgradnju dvorane, među kojima prednjače Erste i Unicredit, razgovori se vode već nekoliko mjeseci. Potraživanje od 56 milijuna eura one su silom europskih propisa već svrstale u rizično ili teško naplativo, odnosno isknjižile, pa je gubitak već stvar prošlosti i naplata čak i manjeg dijela uspjeh u budućnosti. S druge strane, Grad Split je izgubio spor u dvojbenom postupku pred Arbitražnim sudom Hrvatske gospodarske komore (HGK), nakon čega je uložio sudsku tužbu tražeći njegovo proglašenje nenadležnim, no još postoji i mogućnost sporova pred austrijskim sudovima, odnosno mač od 56 milijuna eura konstantno bi visio nad tek dvostruko većim gradskim proračunom. Na to treba dodati i visoke zatezne kamate.

Obje strane imaju interes zaključiti priču, a time bi se otvorio prostor za realizaciju druge faze Spaladiuma - originalno zamišljene velike javne garaže i stometarskog tornja. Prema informacijama tportala, paralelno traju razgovori da se ondje smjesti niz državnih institucija poput mirovinskog i zdravstvenog osiguranja ili Porezne uprave, kao i splitska gradska uprava, te je moguće da iste banke financijski prate taj projekt.

Odluka o gradnji Spaladium centra donesena je u vrijeme pokojnog gradonačelnika Splita Zvonimira Puljića, i to jednoglasnom odlukom Gradskog vijeća, a ugovorom je bila predviđena gradnja cijelog kompleksa koji bi kroz razne doprinose, naknade, poreze i prireze de facto isplaćivao sam sebe i nakon tridesetogodišnje koncesije prešao u gradske ruke. No Puljić je ubrzo smijenjen, njegov nasljednik Kuret u tajnosti potpisuje dva aneksa kojima je znatno popravljena pozicija banaka koje su pratile projekt, a uskoro nastupa ekonomska kriza i konzorcij građevinskih tvrtki odustaje od nastavka gradnje. U doba gradonačelnika Željka Keruma prestaje se plaćati dogovorena najamnina od 2,5 do tri milijuna kuna godišnje jer građevinske tvrtke nisu ispunile osnovni uvjet iz ugovora - nisu izgradile trgovački centar, garažu i neboder. Tvrtka posebne namjene osnovana za upravljanje dvoranom potom odlazi u stečaj, premda sama dvorana nastavlja poslovati i danas je u upotrebi tijekom cijele godine.

Već godinama traje sporenje oko toga tko će platiti kredite: banke su na adresu Grada Splita slale upozorenja i prijetnje ovrhom, dok su s druge strane pravni stručnjaci tvrdili da je Split u povoljnoj pravnoj situaciji čak i unatoč Kuretovim aneksima, jer Grad nije imao nikakav ugovorni odnos s bankama i sav rizik nalazio se na IGH-u, Konstruktoru i Dalekovodu. Prije nekoliko godina tadašnji gradonačelnik Ivo Baldasar čak je predložio da Grad Split formalno preuzme sve kredite Spaladiuma, no - reklo bi se, na sreću poreznih obveznika - tada je već bio izgubio većinu u Gradskom vijeću i odluka nije prošla.

Raspetljavanje ovog čvora sasvim sigurno trajat će još mjesecima, no Vlada je definitivno pristala u tome sudjelovati s 50 posto, a postoji i načelna želja da se u zaokruženom projektu u Lori smjeste državne institucije, koje u Splitu rade u prosječno katastrofalnim uvjetima. U jednoj fazi će izvjesno o svemu odlučivati i Gradsko vijeće Splita.

Zagovornici ovakvih odluka tvrde da bi, s obzirom na to da je prilikom gradnje dvorane u gradski proračun već uplaćeno gotovo stotinu milijuna kuna raznih doprinosa, njen otkup za manji dio procijenjene vrijednosti i nastavak izgradnje na istoj lokaciji značio da je Split dobio Spaladium praktički besplatno.