Ono što se posljednjih nekoliko dana događalo u Splitu u okviru priprema, kao i sama proslava stotinu godina od osnutka Hajduka će se vjerojatno za koji dan početi sociološki i fenomenološki analizirati. No, već sada, na izmaku dana i na kraju svečarske utakmice, cijeli niz tih događanja se može proglasiti senzacijom i svojevrsnom navijačkom revolucijom
Utakmica s praškom Slavijom i predvidiva navijačka koreografija na samom stadionu je zapravo najmanje važna u cjelini svega onog čemu smo svjedočili posljednjih nekoliko dana. Već danima se moglo u fotogalerijama na portalima pratiti kako se ukrašavao grad, sve ulice i trgovi, i zanimljivo je da, osim entuzijazma navijačkog korpusa, nije zapažen utjecaj ili angažman bilo koje formalne institucije, Grada Splita ili nogometnog kluba Hajduk.
Čitava priča, koja je kulminirala senzacionalnom iluminacijom grada u subotu u ponoć, rezultat je fanatičnog truda nevjerojatnog broja članova Torcide. Oni su već nekim prošlogodišnjim akcijama, kao primjerice konceptualnim performansom na Peristilu, koji su ironično dekorirali u žutu kesu trgovačkog lanca Kerum, najavili iskorak u aktivniji i kritičniji odnos prema svijetu oko sebe. Dubrovačka iluminacija zidina i splitska iluminacija neba, akcije koje su posredstvom medija, interneta i društvenih mreža imale globalni odjek, izvanredan su primjer novog moćnog izvaninstitucionalnog oblika komunikacije i samoorganiziranja. To je cijeli jedan paralelni svemir koji funkcionira izvan do sada poznatih obrazaca samoorganiziranja.
Mada je, primjerice, za političke analitičare ovdje riječ o iracionalnom navijačkom fanatizmu, ne treba sumnjati da će cijeli fenomen vrlo skoro postati predmet serioznih analiza sociologa koji se sigurno već vrlo studiozno bave egipatskim i tuniskim primjerom, mada su na prvi pogled u pitanju neusporedive sfere. Događanja po cijelom Splitu sinoć su bila primjer savršene organizacije, pa i u trenucima kada je to prerastalo u proizvodnju kaosa, blokadu prometa na većim raskrsnicama i potpunu suspenziju prometne regulacije. Policija je defanzivno pazila da promet koliko-toliko sigurno funkcionira i sve je prošlo bez većih problema.
Potpuno je jasno da je Torcida organizacijski superiorna u odnosu na matični klub Hajduk i radi se o prilično bizarnoj situaciji. Na prvi pogled je bizaran i hibrid radikalnog dalmatinskog separatizma i neskrivenog hrvatstva, ali samo ako se stvari gledaju kroz dosadašnju političku prizmu. Bit će zanimljivo pratiti kako će se u budućnosti kanalizirati taj novi oblik navijačkog organiziranja, pogotovo ako se na bilo koji način u tu sferu uvuče politika. Posljednjih sedam dana u proslavi sto godina kluba, politika je bila potpuno odsutna, što je dalo plebiscitarni ugođaj proslavi. No, u skoroj izbornoj budućnosti, teško će politika odoljeti izazovu kanaliziranja navijačke supkulture koja u jednom dijelu ima jasno profiliran politički svjetonazor. Hoće li Torcida, koja je Split unutar Dalmacije vratila na nekadašnju poziciju metropole Salone, uspjeti sačuvati ovu novu samosvijest i političku neutralnost, ovisi samo o njima.