Knjiga 'Svjetlo svijeta' nastala je iz višednevnoga razgovara što ga je njemački novinar Peter Seewald vodio ovo ljeto s Papom u njegovoj rezidenciji u Castelgandolfu. Svjetska javnost očekuje knjigu s velikim zanimanjem budući da se radi o prvoj knjizi-intervjuu Benedikta XVI od njegova izbora za papu, gdje on otvoreno progovara o krizi i skandalima u Crkvi, o ekumenizmu, o promjenama i reformama, o društvu i vjeri.

Još nikada prije neki papa – u ovome obliku i tako otvoreno – nije odgovarao na ključna pitanja o gorućim problemima u Crkvi i društvu: Kako on vidi sebe i svoj pontifikat? Što hoće postići? Što kaže o skandalu spolnoga zlostavljanja u Crkvi? Što o slučaju Williamson? Kako prosuđuje zahtjeve za reformu Crkve? Je li potreban Treći vatikanski sabor? Bi li Crkva trebala ponovno razmotriti katoličko učenje o svećeničkom celibatu, ženama svećenicama, kontracepciji i istospolnim vezama? Kakvo je stanje ekumene? Kako vidi odnose sa Židovima i muslimanima? Što kaže vrhovni poglavar 1,2 milijarde katolika o promjenama u zapadnome društvu kada sve više ljudi postaje ravnodušno prema vjeri? Kakvo značenje ima fatimska tajna? Živimo li u posljednjim vremenima? Što kršćanstvo nudi suvremenomu svijetu? Jesu li u krizama ovoga vremena možda prisutne i sasvim neotkrivene šanse – za Crkvu, za svijet, za svakoga pojedinca?

Slična je knjiga objavljena i u doba Ivana Pavla II, 1994, koju je u nas izdala Mozaik knjiga. Zove se 'Prijeći prag nade', a pisani su to odgovori pokojnog Pape na pitanja talijanskog novinara i pisca Vittorija Messorija

Ali, knjiga Benedikta XVI nastala je u spontanom intervjuu. Naravno, ona je kasnije Papi stavljena na uvid za autorizaciju, ali svejedno diše određenom spontanošću. Tu možda leži razlog konfuzije (pohvale UN-a i ispravak Papina glasnogovornika) u vezi s njegovom izjavom o uporabi kondoma.

Progovorio je i o pogreškama

Seewald je već 90-ih godina prošlog stoljeća objavio dvije knjige s intervjuima s tadašnjim kardinalom Josephom Ratzingerom ('Sol zemlje – Kršćanstvo i katolička crkva na prijelazu stoljeća', 1996, objavljena u nas godinu dana kasnije u izdanju Mozaik knjige, te 'Bog i svijet – Vjera i život u našem vremenu', 2000, objavljena u nas isto u Mozaik knjizi, ali 2005).

Već samo objavljivanje ove nove knjige je senzacija, budući da nijedan prethodnik Benedikta XVI nije tako opširno i detaljno progovorio o razlozima za donošenje pojedinih odluka, ali i o svojim pogreškama.

Tako je Papa priznao da je pogriješio kad je ukinuo izopćenje engleskog biskupa Richarda Williamsona, člana ultrakonzervativnog Bratstva sv. Pija. On je rekao da nikada ne bi ukinuo izopćenje da je znao za Williamsonove sporne izjave kojima negira postojanje holokausta.

Papa je također istaknuo svoju blisku povezanost sa Židovima i pohvalio djelovanje svoga prethodnika Pija XII koji je, kako kaže Benedikt XVI, za vrijeme Drugog svjetskog rata spasio toliko mnogo Židova koliko nitko drugi. Ta je izjava već naišla na kritike Židova iz Francuske.

Na 220 stranica i kroz 90 pitanja i odgovora stvara se slika pet godina pontifikata Benedikta XVI. O politici se ne izjašnjava, jedino se osvrće na teme poput ljudskih prava, mira u svijetu i pravednosti. Za svoj pontifikat on ne vidi neku posebnu novu zadaću - on samo želi nastaviti djelo svog prethodnika Ivana Pavla II, objaviti riječ Božju i kršćanstvu dati onu jednostavnost i dubinu bez koje ono ne može djelovati.

Što se tiče klasičnih crkvenih tema poput celibata, ponovnog vjenčavanja razvedenih ili otvaranja mogućnosti da i žene obavljaju svećeničku dužnost, Papa je samo ponovio svoja poznata stajališta. Naravno, tu je i ona već objavljena izjava o tome da je uporaba kondoma prihvatljiva u određenim slučajevima, recimo da bi se zaštitio život partnera osobe zaražene HIV-om.

No, Papa je signalizirao otvorenost i što se tiče sprečavanja neželjene trudnoće, rekavši da još mnogo toga mora biti ponovo razmotreno i nanovo formulirano.

Benedikt XVI kazao je da je u trenutku izbora za Papu osjetio strah i veliko iznenađenje, a progovorio je i o svojem mogućem odlasku s dužnosti. Tako kaže da nikada ne bi otišao zbog nekog pojedinačnog problematičnog pitanja, ali da bi napustio dužnost kad bi osjetio da zbog zdravlja više nije dorastao svojim obvezama.

Bez obzira na povećani broj vjernika koji napuštaju Katoličku crkvu, Benedikt XVI je optimističan. On se zalaže za duhovne pokrete koji će Crkvi donijeti daleko više elana nego zastarjela birokracija i koji će postojanje Boga ponovno postaviti u središte svega.

Evo nekih teme kojih se Papa dotiče:

Pilula: 'Ako se koncepti seksualnosti i plodnost dijele, onda seksualnost gubi na dignitetu. Crkva prihvaća samo naravnu regulaciju nataliteta.'

Celibat: 'Kako bi svećenici bolje živjeli znak koji svećenici daju svijetu, važno je da oni ne žive izolirani, nego da se sastanu u manjim zajednicama, da se uzajamno podržavaju i da zajednički eksperimentiraju služenje Kristu.'

Ređenje žena: 'Već je to rekao Ivan Pavao II. Crkva nema mogućnosti ređenja žena. Nije da ne želimo, nego ne možemo. Gospodin (Isus) dao je ovaj postojeći oblik svećenstva Crkvi.'

Homoseksualci: 'Ne smiju biti diskriminirani jer imaju takve tendencije. Poštovanje osobe je fundamentalno važno. Ali je dubinski značaj seksualnosti drugi: reprodukcija. (...) Ako netko ima homoseksualne tendencije, to je za tu osobu od velikog iskušenja. Ali homoseksualizam nije moralno pravedan niti je moguće spojiti homoseksualizam i svećenstvo jer se za svećenstvo podrazumijeva celibat.'

Pedofilija: 'Odjednom je to bilo kao ogromna erupcija vulkana koji riga ogromnu količinu smeća i sve zatamnjuje. Izgledalo je da je svećenstvo mjesto sramote i svaki je svećenik bio osumnjičen da je 'jedan od njih'. Neki su mi kazali da su se zbog opće psihoze čak bojali dijete uzeti za ruku. Dimenzija zlostavljanja je bila za nas pravi šok.'

Uloga medija: 'Djelovanje medija nije bilo usmjereno samo na traženju istine, već su također uživali kad su mogli pucati na Crkvu i vršiti diskreditaciju. (...) S druge strane, kad je riječ o potrebi da istina izađe na vidjelo, moramo biti zahvalni medijima. Mediji ne bi mogli sve to ispričati da zlo pedofilije nije postojao u Crkvi.'

Ostavke: U vezi s pedofilskim skandalima, novinar ga pita: 'Jeste li ikada pomislili da morate odstupiti?', a Papa odgovara: 'Kada je opasnost velika, ne smijemo pobjeći. Ovo nije vrijeme za ostavke, već da se odupremo i pobijedimo teškoće. (...) Ipak, kad Papa, bilo tko, stiže do jasnoga zaključka da više ne može obavljati svoju misiju na adekvatan fizički, mentalni ili duhovni način, onda ima pravo, a ponekad i obavezu podnijeti ostavku.'

O skandalu Kristovih legionara i pedofilskom meksičkom svećeniku, osnivaču toga reda Marcialu Macielu (silovao je dječake u sjemeništu i imao djecu s više žena): 'Djelovali smo s velikim zakašnjenjem i jako sporo. Iz više razloga to je bila dobro sakrivena povijest i tek smo nakon 2000. godine počeli dobivati konkretne dokaze o skandalima. Za mene je Maciel i dalje misteriozna figura. S jedne je strane sve ono loše što znamo o njemu, a s druge je veliko djelo stvaranja zajednice Legionara koja je, u cjelini, zdrava.'

Islam: 'To je velika vjerska stvarnost s kojom trebamo voditi dijalog jer su naši saveznici u ratu sa sekularizmom. Ali postoje mnoge načine da se islam živi. Postoji islam koji se pretvara u netoleranciju i gdje je suživot s kršćanima jako težak.'