Posljednja dva mjeseca učestale su pobune protiv režima u arapskim zemljama - Tunisu, Egiptu i Libiji. Prostor Libijske Džamahirije kipi. Po čemu je ta država posebna? Kakvu ulogu u posljednjim događanjima ima islam? Kakva je bila libijska ekonomija prije revolucije, kako je ona ekonomski surađivala s Hrvatskom i koji su hrvatski ekonomski interesi na tom odsječku sjevernoafričkoga prostora? Na ta i druga pitanja pokušali su dati odgovore Predrag Matvejević, Ševko Omerbašić, Daniel Bučan, Tonči Tadić i Igor Tabak na tribini u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva pod nazivom: 'Pobuna na Mediteranu u arapskim državama'
'Malo tko se nadao da će se u ovim zemljama zbiti ono što se zbiva. Strani mediji imaju tendenciju ovaj povijesni rez uspoređivati s frakturom iz 1989. i padom Berlinskog zida. Međutim, razlike su evidentne; proces ide različitim tokom, ali postoji i određena sličnost. U svakom slučaju, počinje jedna historija za koju ne znamo u kojem smjeru ide', započeo je u svom uvodno izlaganju dobar poznavatelj Mediterana, Predrag Matvejević
'Revolucija jasmina u Tunisu nazvana je revolucija za kruhom, a kruh je jedina parola koja nije iznevjerila', naglasio je Matvejević i dodao kako se sjeverna obala Mediterana svakako osjeća ugroženom nakon ovih zbivanja na jugu, što je evidentno iz reakcija pojedinih zemalja, kao što su primjerice Francuska i Italija.
'SAD se čuva da ne napravi grešku, a Europa nije uspostavila ni zabranu leta', zaključio je Matvejević.
Predsjednik Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj Ševko Omerbašić rekao je kako ove revolucije u arapskim zemljama nisu nimalo iznenađujuće.
'Revolucija se očekivala, iako se Hrvatskoj možda nije tako činilo. Situacija u Libiji je već desetljećima prilično loša', rekao je Omerbašić, inače bivši libijski student, koji je ukratko prokomentirao i ulogu islama u ovim zemljama.
'Islam je upao u krilo diktatora i nije se mogao izvući. Manipulatori na vlasti su znali kad im islam treba, a kad ne', rekao je Omerbašić.
Omerbašić je podsjetio kako je Moamer Gadafi bio prvi arapski vođa koji je podržao hrvatski nacionalni pokret i koji je rekao da Hrvati imaju pravo na svoju domovinu. 'U svijetu je bio omiljen jer je podržavao sve nacionalne pokrete', izjavio je Omerbašić.
'Onaj tko je računao da će Gadafi dvaput pasti, gadno se prevario. On je veliki vojnik koji ne sjedi prekriženih ruku', kazao je Omerbašić.
Bivši hrvatski veleposlanik u Egiptu Daniel Bučan predstavio je kronologiju diplomatskih odnosa Hrvatske i arapskih zemalja.
'Prve diplomatske odnose Republika Hrvatska uspostavila je s Egiptom i Alžirom 1993. Nakon 1998. i sa Suadanom, Libijom, Jordanom, Sirijom, UAE i s nekoliko drugih afričkih zemalja. U Alžiru je ubrzo zatvorena, pa je preseljena u Maroko.'
Ni po njegovom mišljenju, arapske revolucije nisu iznenađujuća pojava.
'Možda mediji to tako prikazuju, ali onaj tko je malo bolje upoznat s ovim zemljama, zna da se to moglo očekivati. Dvadesetak godina dolazilo je do demonstracija i masovnih incidenata koji su krvavo ugušeni. No razlika je u tome što su to bile pobune iz socijalnih razloga u kojima se tražio kruh. Sada je u središtu zahtjev za poštivanjem osobnih sloboda i ljudskih prava; zahtjev za promjenom režima', naglasio je Bučan.
Kao dobar poznavatelj Egipta, Bučan je istaknuo kako se Muslimansko bratstvo 'spretno organiziralo u parapolitičku organizaciju, što bi se možda moglo usporediti s nevladinim organizacijama na Zapadu'.
'Egipat je geostrateški najvažnija arapska zemlja, a ujedno je i politički i kulturni centar arapskog svijeta. Vjerujem da u Egiptu neće pobijediti islamizam, nego neka vrsta demokracije', zaključio je Bučan.
Tonči Tadić, predsjednik hrvatskog Euromediteranskog foruma (EMEF) izjavio je kako 'hrvatskoj Vladi i javnosti nije jasno da je Republika Hrvatska mediteranska zemlja'. 'Naša je Vlada eurocentrična i ne vidi kakve mogućnosti imamo s južnim Mediteranom', naglasio je Tadić.
Igor Tabak, kao vojni analitičar, dao je presjek libijske situacije iz te perspektive.
'Međunarodne vojne opcije postaju kompliciranije, jer gradovi iz pobunjeničkih ruku opet prelaze u Gadafijeve ruke. Očigledno je da kod Gadafijeve vojske postoji planiranje, logistika, da napadi nisu nasumce', rekao je Tabak.
'Međunarodna intervencija je jedna od mogućnosti, ali ja tu ne vidim resurse', zaključio je Tabak.
Omerbašić je na kraju prokomentirao hrvatsko-libijske odnose te je rekao kako se 'Hrvatska ne smije zalijetati te da trebamo biti oprezni i gledati svoje interese, a ne slijepo slijediti europske zemlje'.
'Imamo 400-500 milijuna eura vrijedne poslove s Libijom. Treba gledati kakve koristi mi imamo od toga. Vremena su teška, treba pokriti dugove', zaključio je Omerbašić.
