Kolega koji je svoj slobodan dan iskoristio da prošeće Medvednicom i udahne malo svježeg zraka razorni potres kod Petrinje koji je zaljuljao tlo diljem Hrvatske, nije ni osjetio. Gore, u prirodi, okružen tišinom, nije ni slutio da se pedesetak kilometara južnije odvija prava drama.

Kako je to moguće, kad su istodobno, samo nekoliko kilometara niže tisuće Zagrepčana izjurili na ulice i parkove, u strahu od novih razaranja i ljuljanja koja oduzimaju sposobnost reagiranja, naročito na višim katovima zgrada?

'Nema u tome ničeg čudnog. Medvednica se nalazi na tvrdoj stijeni koja nije podložna jakoj trešnji', kaže Josip Stipčević, docent na Geofizičkom odsjeku PMF-a. To hoće li netko osjetiti potres pod svojim nogama, ovisi o mnogočemu: jačini potresa, udaljenosti od epicentra, vrsti tla pod nogama, ali i o tome stojite li ili se krećete, puše li jaki vjetar, događa li se oko vas nešto što će zaokupljati vašu pažnju.

'Eto, istovremeno dok šetači po Medvednici nisu osjetili ništa, automobili na nadvožnjaku desetak kilometara južnije stali su jer su vozači jako dobro osjetili i vidjeli da se nešto događa. Na tvrdoj stijeni to je daleko manje moguće', kaže Stipčević. Struktura tla i udaljenost od epicentra izuzetno utječu na to kako ćemo osjetiti potres. Više o tome može se pročitati i na stranicama Seizmološke službe PMF-a.

U većini slučajeva, što smo dalje od žarišta potresa ili njegovog epicentra to ćemo i njegove učinke slabije osjetiti. Ipak, na oštećenja nastala na nekoj lokaciji će, osim jačine i udaljenosti od epicentra, utjecati i efekti lokalnog tla: njena građa, svojstva i sl. Svojstva tla mogu prouzročiti povećanje amplitude gibanja tla na nekom području.

Slučaj potresa u Meksiku

Najpoznatiji primjer utjecaja svojstava lokalnog tla bio je potres magnitude 8,3 koji se 1985. dogodio u Meksiku. Područje s najvećim oštećenjima bilo je udaljeno čak 400 km od epicentra potresa, a izgrađeno je na mekim sedimentima prahistorijskog jezera. Meki površinski sedimenti prouzročili su povećanje amplitude podrhtavanja tla. Istovremeno, potres se jedva osjetio na području izgrađenom od vulkanskih stijena, nekoliko kilometara dalje od epicentra.

Dakle, intenzitet trešnje koji ćete osjetiti jako ovisi o svojstvima tla ispod površine. U tom su kontekstu najugroženija područja u Zagrebu upravo nasipana područja gdje su zgrade rađene prije šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada se nije puno razmišljalo o protupotresnoj gradnji.

'Osjećaj potresa snažniji je na mekom tlu', slaže se i John Ebel, ravnatelj opservatorija Weston, koji proučava i prati potrese. 'Ako živite u blizini odlagališta otpada, vjerojatno ćete se osjećati snažnije podrhtavanje nego ako živite na stijenama.'

Inače, kažu geolozi s PMF-a, bilo bi za očekivati da kad nešto osluškujemo i kad nema gradske vreve, osjećamo i ono što bismo inače propustili. Na području Hrvatske potresi magnitude 2-2.5 po Richteru su dosta česti i godišnje ih bude više od 200; u slučaju serije potresa i daleko više.

Neki će pak iskusiti i 'fantomske potrese' pa će u jeku traumatičnog iskustva poslije potresa osjetiti gibanje i kad ga nije bilo. Vrlo osjetljive osobe osjetit će potres minimalne magnitude oko 2.0 i to pretežno na višim katovima kuće. Ova serija potresa događa se u gusto naseljenom području i popraćena je zvukom (poput tutnjave ili grmljavine) pa pojedinci primijete i potrese manje magnitude.

Tutnjava i dobri znakovi

Inače, tutnjava je posljedica tzv. seizmičkih P-valova, a podrhtavanje uglavnom tzv. S-valova. Ti S-valovi imaju veće amplitude pa ih zato više osjećamo.

Hoćete li čuti tutnjanje, osjetiti podrhtavanje ili oboje, ovisi o samom mehanizmu potresa, kao i o vašoj lokaciji u odnosu na epicentar. Kad je riječ o tutnjavi, ona ponekad može biti i dobar znak, jer znači da se plohe poravnavaju lagano klizeći, bez zapinjanja, kažu geolozi s PMF-a.

Neki su ljudi i prirodno osjetljiviji na vibracije od drugih, pa tako i na potrese. Neki se pak u tom trenutku jednostavno nađu na takvom mjesto gdje se trešnja manje osjeća. Ili iz raznoraznih razloga ne obraćaju dovoljno pažnje na ono što se događa oko njih.

Zahvaljujući bogatstvu podataka prikupljenih putem internetskih istraživanja o potresima, znanstvenici su obradili niz uvjeta koji potiskuju, ili pojačavaju, percepciju trešnje. Većina je intuitivna i dobro poznata: veći pokreti na gornjim katovima njišućih zgrada povećavaju intenzitet trešnje i povećavaju šanse da ćete osjetiti potres, baš kao i mirovanje u tihoj sobi ma bila ona i u prizemlju. Boravak u zatvorenom prostoru, gdje ima mnogo predmeta koji zvekeću i buče, povećava vjerojatnost da ćete primijetiti mali potres ili ga razlikovati od tutnjave kamiona u prolasku.

Zabrinjava sve manja osjetljivost na podražaje

Baš kao u slučaju našeg šetača Medvednicom, i nakon potresa koji je 2008. pogodio kalifornijski Chino Hills zabilježeni su slučajevi šetača koji su bili potpuno nesvjesni podrhtavanja pod nogama, baš kao što su registrirane tisuće slučajeva reagiranja stanara koje su uzbunjivala lagana podrhtavanja od kojih su zveckale čaše i tanjuri u kuhinjskim ormarima.

Znanstvenike koji proučavaju potrese i ljudske reakcije na njih zabrinjava sve manji broj ljudi koji, živeći u stanju stalne zagađenosti bukom, sve teže i sve rjeđe primjećuju potrese slabijeg intenziteta. Naime, brzina kojom intenzitet gibanja tla opada s udaljenosti od maksimuma do neosjetljivosti presudan je za procjenu seizmičke opasnosti. A to onda utječe na razumijevanje i prognoziranje toga kako nastaju potresi i kako oni utječu na ljude.